Partije i mediji - Model 3: Bottom-up-model

Treći model propagira klasični demokratski kredo, da se politika određuje od "dna ka vrhu", odnosno odozdo, od birača kroz megafon medija do nositelja odluka. 

Publika određuje političku agendu, a mediji su magafon koji samo pojačava osigurava da želje i interesi publike dospiju do političara u partijama i vladama. Kroz izbore građani imaju samo još jedan direktan kanal obrazovanja političke volje. Demokratski odabrana politika utječe na rezultate vanjskog svijeta. Posljedice toga, opet, osjećaju direktno birači i prihvataju ih na ovaj ili onaj način. Time pravilni krug počinje iznova.  (...) Stvarnost je , ipak, postala drugačija, to smo naučili iz dva već predstavljena modela. Partije utječu na medije svojim menadžmentom komunikacija i profesionalnim PR-om; one dominiraju javno-pravnim radio-televizijskim servisima; one doziraju svoje obraćanje uglednim novinarima; oni pronalaze događaje koji predstavljaju simboličnu politiku, a mediji žustro surađuju u svemu tome. Oni svoju agendu nameću i politici i građanima, proširuju se sa zabavnim informacijama na uštrb stručnih, soldiraju vijesti i još pokušavaju da politiku podrede sami sebi.

A gdje onda ostaje građanin? Sigurno je da ima još nekih aspekata koji ne govore u korist scenarija Bottom-up-modela. Tako komercijalizacija radija i televizije - jer štampa je konačno uvijek bila pod jakom dominacijom privatno-privrednih segmenata - znači orijentaciju ka tržištu, klijentima i gledaocima, a ova orijentacija je prilično dvojbena u svom kvalitetu i uglavnom služi ukusu publike koji se postavlja kao najvažniji kriterij, obzirom da je kvota gledanosti najvažnija. Zbog toga je Jarren konstatirao: "Klasni mediji koji su ranije bili utemeljeni na državi i društvenim organizacijama postali su masovni medij i obavezali su se društvu, a sada sve više postaju  mediji ciljne grupe, orijentirani na publiku, te su se pokazali kao izuzetno fleksibilni, jer od slučaja do slučaja traže publiku i prate interese određene društvene grupe". Pri tome se ne može i ne smije zahtijevati baš previše ni od publike.  

[Početak stranice]

U svakodnevnici većine ljudi politika, ipak, igra marginalnu ulogu; ta svakodnevnica je mnogo više određena privatnim događanjima i komunikacijom s drugim osobama. Upravo oni koji mnogo gledaju televiziju su apolitični, a istovremeno oni sa društvenog aspekta pripadaju u nepriviligiranu klasu. Zbog toga se mora postaviti pitanje, ne treba li medijska istraživanja o porastu gledanosti, ipak, uzeti sa rezervom. Tada bi se, naime, moralo ustanoviti da političari i komunikacijski stratezi precjenjuju televiziju.  

Što se tiče radija, pojavom lokalnih radio-stanica, ipak, se mogu ustanoviti neki procesi demokratizacije, a kod štampanih medija pojavom jeftine tehničke mogućnosti kopiranja i umnožavanja, odigrala se prava revolucija, koja omogućava npr. građanskim inicijativama ili grupama za samopomoć da naprave atraktivne listove, da ih umnože i podijele. Dakle, mogućnosti  "protujavnosti" od dna ka vrhu porasle su pojavom ovih tehnika (...).  

Da li će se putem opširne multi-medija-revolucije zaista uz pomoć Interneta i drugih nehijerarhijskih i nekomercijalnih mreža razviti elektronski "grass-roots-pokret", mora se prkos euforiji koja vlada, ipak, posmatrari sa skepsom. U svakom slučaju postojanje novih medija i mreža komunikacije stvara balans prema svemoći partijskih političara i medijskih koncerna. Osim toga, postoje i nove grupe i novi sadržaji (...). Uspjesi nevladinih organizacija (NGO) su primjetni širom svijeta, a to su pokazale i Konferencija o zaštiti čovjekove okoline, odrežana 90-tih godina u Riju, Socijalna konferencija u Kopenhagenu ili Konferencija žena u Pekingu. Ogroman učinak postigla je akcija Greenpeace-a u ljeto 1995. godine protiv velikog koncerna Shell, kada je mobiliziranjem javnosti spriječeno potapanje ostrva-naftne bušotine Brent Spar u Sjevernom moru.

Konačno: da li je to zaista bila Bottom-up-komunikacija? Je li ovaj uspjeh bio omogućen zajedničkim snagama, i to poticajem odozdo, objavljivanjem istog i njegovim komercijaliziranjem putem velikih medija (čiji su kamermani istog trena bili prevezeni helikopterima Greenpeace-a) i već etabliranim političarima, koji se prema bojkotu ponašaju sasvim otvoreno oportunistički, nebitno da li pripadaju ljevičarskim ili desničarskim partijama? Istina, u ustima ostaje malo gorak ukus, ukoliko bi se ova pobjeda htjela predstaviti samo kao pobjeda akcije pokrenute odozdo. To je bila pobjeda cjelokupnog medijskog društva. 

[...do teksta o Biotop-modelu]

[iz: Ulrich von Alemann, Partije i mediji, u: O. Gabriel u.a. (Hg.), Partijska demokratija u Njemačkoj, Bonn BpB 1997.]

[Početak stranice]

Teme:  Ljudska prava  I  Uzori  I  Demokratija  I  Partije  I  Evropa  I  Globalizacija  I  Ujedinjene nacije  I  Održivi razvoj

Metode:    Politička didaktika    II    Pedagogija mira    II    Metode

     

Ovu online ponudu političkog obrazovanja razvila je agora-wissen, študgartsko društvo za političko opismenjavanje putem novih medija (GbR). Ukoliko imate pitanja ili nekih sugestija, molimo Vas da nam se obratite.