Socijalizam

U marksističko-lenjinističkoj tradiciji partije ili bolje rečeno partija igra jednu potpuno drugačiju ulogu od one u liberalno-demokratskim sistemima. Sljedeći tekst predstavlja oba, potpuno različita, razumijevanja partija i pokušava naglasiti bitne razlike. Najprije, podsjećanja radi, predstavljamo najvažnije elementa pojma "partija" u pluralističkim demokratijama, onako kako su one predstavljene u Osnovnom kursu 1:

Pojam "partija" u liberalno-demokratskim sistemima

Dijagram ilustruje osnovnu karakteristiku partija u liberalno-demokratskim sistemima: partija povezuje "narod" sa političkim sistemom, odnosno "državom". Ova veza dešava se u dva smjera: s jedne strane, partija artikulira interese građana i plasira ih u centar odlučivanja unutar jedne zajednice, a sa druge strane, ona informira građane o odlukama donesenim unutar političkog sistema.

Ovaj zadatak posredovanja između društva i političkog sistema, partije ni u kom slučaju ne ispunjavaju same. U ovom tzv. intermedijarnom prostoru mnogo više agiraju mnogobrojne institucije i organizacije koje su neovisne o partijama, kao npr. savezi, građanske inicijative i mediji. Pojam "pluralizam" izražava upravo ovakvo stanje stvari.

Od ovih drugih nistitucija i organizacija - posrednika, partije se razlikuju u jednom sasvim bitnom segmentu: One teže ka tome da u okviru parlamenata i državnih institucija direktno učestvuju u donošenju političkih odluka. Iz ovog razloga oni i učestvuju na izborima. I druge organizacije, kao naprimjer, savezi pokušavaju da učestvuju u procesu odlučivanja; međutim, njihovo učešće u procesu donošenja odluka nije legitimirano davanjem povjerenja ovim organizacijama od strane birača na zvaničnim izborima. Partije, dakle, kao jedina intermedijarna organizacija zalaze u oblast "države".

Dakle, definicija partija u liberalno demokratskim sistemima mogla bi izgledati ovako:

Partija je udruženje građana koje u okviru pluralističke zajednice povezuje društvo sa političkim sistemom. Dakle, ona preuzima ulogu posrednika. Osim toga, ona učestvuje u procesu donošenja odluka političkog sistema i teži ka povećanju svog utjecaja na te odluke. Ovakovo djelovanje partija legitimiraju birači davanjem svojih glasova dotičnim partijama na zvaničnim izborima.

Pojam "partija" u socijalističkim sistemima

Prvi bitan aspekt koji je pojašnjen u ovom dijagramu jasno ukazuje na to da komunistička partija zazire u oblasti "narod2 i "država" i da je svemu nadređena. Partija ni u kom slučaju nije dio intermedijarnog sistema, već je ona sama taj sistem. Partije ne artikulira interese naroda, nego provodi svoje vlastite interese u političkom sistemu, tako da se ne može govoriti o partiji kao o posredniku između društva i i političkog sistema, kako je npr. predstavljena partija u liberalno-demokratskim sistemima.

Osim toga, broj nositelja uloga u ova dva sistema ja različit. U ovom sistemu nećete pronaći saveze, građanske inicijative ili medije, već samo jednu partiju. Razlog za to je sljedeći: u socijalističkim državama ne postoje građanske inicitaive. Osim toga, komunistička partija posjeduje ustavno-pravno zagarantirani monopol nad moći, što jednostavno isključuje postojanje drugih, neovisnih partija. Zbog toga ni izbori u socijalističkim državama nisu slobodni izbori, kakvi se dešavaju u liberalno-demokratskim sistemima, tj. biračima nije pružena mogućnost da izaberu neku od različitih alternativa. Stoga ni uloga partije ne biva legitimirana od strane birača, a umjesto toga stanovište partije mnogo više proizlazi iz marksističko-lenjinističke ideologije.

Za razliku od saveza i medija u liberalno-demokratskim sistemima, savezi i mediji u socijalističkim državama ni u kom slučaju nisu neovisni o partiji ili autonomni. Njima vlada partija i oni uglavnom djeluju kao remeni transmisije partijske politike. Tako, na primjer, sindikati služe samo za to da discipliniraju i mobiliziraju radnike za ispunjenje privrednih planova koje je partije postavila. Dobivanje položaja unutar sindikata, posebno bitnih položaja, odvija se na partijskoj liniji. U pravilu su visoki dužnosnici u sindikatima istovremeno i visoki dužnosnici unutar partije. Ono što općenito važi za sindikate, može se prenijeti i u druge oblasti društvenog života. Partija ima vrlo veliki utjecaj kod raspodjele mjesta u svim oblastima društva. Čak ni mediji nisu autonomne institucije. Njihov zadatak je da odgajaju stanovništvo u partijskom duhu, a partija pri tome daje zadatke i kontrolira ih. Oni djeluju kao "megafon" partije i podložni su njenoj cenzuri.

Vodeća uloga partije

Partijsko učenje Lenjina kaže da se socijalistička revolucija kojoj se teži i izgradnja socijalizma moraju provesti pod vođstvom komunističke partije. Jer, samo je ona - komunistička partija - ta koja ima najrazvijeniju društvenu svijest i pravi uvid u stvarne potrebe i zahtjeve društvenog razvoja. Tako da vodeća uloga komunističke partije koja se proteže u sve oblasti društvenog i političkog života nalazi svoje uporište u spoznajnom monopolu.

Četvrti aspekt koji odmah pada u oči i koji je od izuzetne važnosti tiče se "omjera" partije: Cjelokupan politički sistem biva zaposjednut od partije. Za razliku od političkih partija u zapadnjačkim demokratijama u kojima ove organizacije samo sežu u politički sistem, partija u socijalističkim državama ne samo da ima utjecaja na obrazovanje političke volje i da sudjeluje u donošenju odluka političkog sistema, već mnogo više dominira u procesu odlučivanja unutar političkog sistema kako personalno, tako i sadržajno. Osim toga, partija ima i dubok utjecaj u sferu društvenog. Ovo u svakom slučaju znači da komunistička partija usmjerava i kontrolira mnoge oblasti koje se zasigurno mogu kvalificirati kao društvene oblasti. Njen utjecaj se pri tome ne zaustavlja u privrednim pogonima, već seže i do privatnog života svakog pojedinca.

[Foto gore: Lenjin]

Demokratski centralizam

Demokratski centralizam kojeg je koncipirao Lenjin, korišten je kao osnovni organizacioni princip komunističke partije i sigurno spada u najbitnije dijelove statuta svih marksističko-lenjinističkih partija. Demokratski centralizam obuhvata sljedeće elemente:

pravo izbora svih vodećih organa partija od dna prema vrhu;
redovno "polaganje računa" partijskih organa pred partijskom organizacijom ili pred nadređenim organima;
kaznenu partijsku disciplinu i podređenost manjine većini; zabranu obrazovanja frakcija ili grupa;
obavezujuće provođenje zaključaka viših organa partije i na nižim nivoima.

U stvarnosti dominirala su dva centralistička elementa i koncentrirali su moć u rukama sekretarijata partije i politbiroa.

Što se tiče demokratskog elementa, tj. izbora partijskih organa od dna prema vrhu, vođstvo partije je zaista bilo birano na taj način, ali im nije bila potrebna ni kandidatura ni potvrda izbora od podređenih partijskih instanci. Druga demokratska karakteristika, tj. podnošenje izvještaja, više je služilo za prosljeđivanje uredbi ili kao propaganda, nego kao kontrola ili korektura od dna prema vrhu.

Kako se onda može odrediti socijalistički pojam "partija"? Sljedeća definicija pokušava naglasiti najvažnije karakteristike:

Komunistička partija u socijalističkim sistemima predstavlja udruženje građana, koje monopolarski upravlja cjelokupnom zajednicom. Ovu vodeću ulogu partija pronalazi, prije svega, u marksističko-lenjinističkoj ideologiji.

[Početak stranice]