Kako su se razvila ljudska prava?

Ideja o ljudskim pravima ima svoje korijene u grčkoj filozofiji antike i u religiji: Svi ljudi su pred Bogom jednaki. Razvoj ove ideje da se podijeliti u tri koraka:

1. korak: Filozofski korijeni (univerzalno pravo)

2. korak: Političko ostvarenje u okviru nacionalnih država

3. korak: Političko ostvarenje sa univerzalnim pravom u Ujedinjenim nacijama 

Filozofija prirodnog prava igrala je važnu ulogu u razvoju ljudskih prava. Njoj je posvećena proširena tema "Prirodno pravo".

• Pregled razvoja ljudskih prava prikazuje dijagram 1.

• Historija/Povijest ljudskih prava na osnovu najvažnijih dokumenata prikazana je dijagramom 2.

• Lista najvažnijih podataka nalazi se u hronologiji.

• Izvodi iz najvažnijih tekstova razvoja ljudskih prava mogu se naći kao materijali na stranicama dokumenata:„Virginia Bill of Rights" (1776), Američko proglašenje nezavisnosti (1776), „Povelja o ljudskim i građanskim pravima" u jeku Francuske revolucije (1789) i naravno UN-ova "Opća povelja o ljudskim pravima" (1948).

• Diskusija o univerzalnosti ljudskih prava, kojima je bilo prebačeno da su isuviše eurocentrična dovela je do novog pokreta - svjetski ethos. I ova tematika obrađena je u okviru jedne proširene teme.

• Dalja proširena tema osvjetljava težak pojam "Dostojanstva čovjeka".

• Jedna proširena tema posvećena je i debati o "Općoj povelji o dužnostima čovjeka" kao dodatku Povelji o ljudskim pravima iz 1948. 

1. Korak: Filozofski korjeni

Već u antičkoj grčkoj filozofiji, dakle, prije više od 2000 godina razvila se ideja o jednakosti svih ljudi, ideja o prirodnom pravu koje pripada svakom čovjeku. Ova tradicija prirodnog prava doživjela je svoj dalji razvoj u ranom hrišćanstvu/kršćanstvu i drugim religijama: Sve ljude Bog je stvorio jednakima i po uzoru na samog sebe. Ove dvije niti čine korijen ideje o ljudskim pravima. Ali ipak, one tada nisu imale mnogo toga zajedničkog sa političkom realnošću. Radilo se o filozofskim promatranjima koja su zahtijevala univerzalno pravo, ali koja su u svijet politike i prava bila prenesena postepeno, tek početkom novog doba. 

Centralni značaj za to pripada novovremenskoj filozofiji prirodnog prava, a prije svega engleskom filozofu John Lockeu. Njegovo djelo značilo je odlučujući duhovni proboj ideje o neotuđivim ljudskim pravima: „The State of Nature has a Law of Nature to govern it, which obliges everyone: And Reason, which is that Law, teaches all Mankind, who will but consult it, that being all equal and independent, no one ought to harm another in his Life, Health, Liberty and Possessions." [vidi  i  proširenu temu "Prirodno pravo"]

Život, sloboda i privatno vlasništvo za John Locke-a su nepromjenjiva urođena prava čovjeka. Svrha svake države je da štiti ova prirodna ljudska prava. Dakle, on svojom političkom filozofijom obavezuje državu na zaštitu ljudskih prava i time povlači odlučujući korak od apstraktne ideje o ljudskim pravima do njenog konkretnog ostvarenja u okviru države. Ove zamisli prihvatili su ustavotvorci u Engleskoj i Sjedinjenim Američkim Državama i ugradili ih u svoje Ustave. 

2. Korak: Političko ostvarenje u okviru nacionalnih država

Vodeću ulogu ovakvog razvoja imala je Engleska. Već 1215. sa “Magna Charta Libertatum” iznuđena su određena prava od kralja, dokumentom “Petition of Rights” iz 1628. zagarantirana je nepovredivost građanina, a “Habeas-Corpus-Akte” iz 1679. bio je odlučujući preokret za utemeljenje ideje o ljudskim pravima u konkretnom državnom pravu. Tim aktom građanin je bio zaštićen od bezrazložnog hapšenja. Uhapšenik se morao u roku od dvadeset dana izvesti pred suca.

Ova prava važila su i u engleskim kolonijama, dakle, i u Sjedinjenim Američkim Državama. U jeku borbe za nezavisnost/neovisnost tamo je po prvi put u historiji/povijesti formuliran Katalog ljudskih prava i to pozivajući se direktno na zamisli John Lockea, tj. „Virginia Bill of Rights" iz 1776, dokument koji se pored Američkog proglašenja nezavisnosti iz iste godine ubraja u najvažnije dokumente istorije ljudskih prava. Oba dokumenta stoje na raspolaganju kao materijali i zaista se isplati zaviriti u njih. Dokumentom „Virginia Bill of Rights" sljedeća prava proglašena su neotuđivim ljudskim pravima i od tada grade jezgro ljudskih prava:

• Pravo na život, slobodu i privatno vlasništvo

• Sloboda okupljanja i sloboda štampe

• Sloboda kretanja i pravo na peticiju 

• Pravo na pravnu zaštitu 

• Glasačko pravo

Ustavno-pravno ostvarenje ideje o ljudskim pravima krenulo je sa velikim zaletom iz Francuske u kontinentalnu Europu/Evropu. Francuska revolucija iz 1789. sa svojom parolom “liberté, égalité, fraternité” izvršila je izuzetan utjecaj. 26. augusta 1789. prihvaćena je „Povelja o ljudskim i građanskim pravima" koja se, takođe, može pronaći na stranicama sa ostalim materijalima. Ona sadržava patetički pokušaj naglašavanja univerzalne važnosti ljudskih prava. Ali, najprije je riječ o tome da se u pojedinim nacionalnim Ustavima ljudskim pravima osigura značenje osnovnih prava, što se u toku 19. vijeka i desilo u gotovo svim europskim/evropskim državama. Političko i pravno ostvarenje filozofske ideje o ljudskim pravima u dobroj mjeri je uspjelo do sredine naseg vijeka.

Međutim, sada dolazi do slijedećeg problema: Ljudska prava iziskuju univerzalnu važnost, međutim, obavezujuća garancija za njih kao za osnovna prava bila je ograničena na uski okvir nacionalnih država. Ova protivrječnost uzeta je u razmatranje u trećem koraku, i to pokušajem univerzalnog političkog i pravnog ostvarenja ljudskih prava.

3. Korak: Univerzalno političko ostvarenje (Ujedinjene nacije)

Prije svega užasni zločini u toku Drugog svjetskog rata potakli su ljude na razmišljanje, kako bi se moglo osigurati važenje ljudskih prava širom svijeta. Ono što se desilo nije se smjelo više ponoviti. Svi ljudi na svijetu trebali bi imati osnovna prava i slobode. To je bio jedan od najvažnijih pokretača za osnivanje Ujedinjenih nacija. Zaključkom svih država ljudska prava nisu više bila stvar pojedinih država, nego su postala prilikom međunarodne zajednice država. Ovo je sadržano u jednom ugovoru između država, u tzv. Povelji Ujedinjenih nacija, koja je usvojena 26. juna 1945. godine.

U njoj se kaže da se sve države članice obavezuju, da će zajedno i svaka za sebe sarađivati/surađivati sa Organizacijom u smislu provođenja ciljeva Organizacije (član 56), a u ove ciljeve se ubraja zaštita ljudskih prava. Ovim članom svaka država članica Ujedinjenih nacija, a to su danas gotovo sve zemlje svijeta, obavezuje se na poštivanje ljudskih prava. Da bi bilo jasno šta su to tačno ljudska prava sastavljena je "Opća povelja o ljudskim pravima", koja je usvojena 10. decembra 1948. godine. Ona predstavlja listu ljudskih prava, koja se daju podijeliti u više grupa, o čemu će biti više riječi u Osnovnom kursu 3.

"Opća povelja o ljudskim pravima" kao dokument stoji u cjelosti na raspolaganju na stranicama sa ostalim materijalima. Ona označava početak pokušaja univerzalne političke i pravne provedbe ljudskih prava. Njome se želi ukinuti protivrječnost/proturiječnost između univerzalnog zahtjeva i nacionalnog značenja ljudskih prava. Da do toga predstoji još dug put vidjet ćemo u Osnovnom kursu 4, kad se njime pozabavimo, a ko nadgleda ljudska prava u Osnovnom kursu 5, kad sagledamo primjere kršenja ljudskih prava. U proširenoj temi "Svjetski ethos" se radi o pokušaju da se u dijalogu religija i kultura utvrde zajedničke vrijednosti svih ljudi - jedan svjetski ethos - da bi se - kako kažu kritičari - odstranile sumnje o univerzalnosti ljudskih prava, nastalih u Europi/Evropi i uobličavanih od strane hrišćanstva/kršćanstva. 

[Početak stranice]    [Početna stranica-Ljudska prava]    [Pregledni dijagram] 

Teme:  Ljudska prava  I  Uzori  I  Demokratija  I  Partije  I  Evropa  I  Globalizacija  I  Ujedinjene nacije  I  Održivi razvoj

Metode:    Politička didaktika    II    Pedagogija mira    II    Metode

     

Ovu online ponudu političkog obrazovanja razvila je agora-wissen, študgartsko društvo za političko opismenjavanje putem novih medija (GbR). Ukoliko imate pitanja ili nekih sugestija, molimo Vas da nam se obratite.