|
|
|
|
Materijal uz Osnovni kurs 5 (povrede ljudskih prava) Glasovitost koju El Salvador ima širom svijeta dobio je kroz teške povrede ljudskih prava: ubistva, nestanke i mučenja. Organizacija za zaštitu ljudskih prava Amnesty International (AI) dokumentirala je mnoštvo teških prekršaja. Tekstovi koji slijede su isječci iz jednog izvještaja/izvješća AI iz 1990. godine u kojima su izlistani tipični slučajevi. Glavne žrtve "Smrtonosnog eskadrona" su članovi kooperativa, sindikalci i članovi crkve.
UBISTVO Carlos Colocho Lainez, sindikalac Carlos Colocho Lainez je imao 40 godina, bio je građevinski radnik i član sindikata građevinskih radnika. 20. marta 1990. godine ubila su ga dva čovjeka u civilu dok je radio u Tonacatepeque, San Salvador. Ti ljudi su došli na gradilište i rekli Carlosu Colochi da se hoće obračunati sa njim. U trenutku Carlosovog bježanja dva čovjeka su počela pucati. Prije nego što su ubice napustile gradilište rekli su drugim radnicima da su pripadnici zračnih oružanih snaga i svi svjedoci bi trebali da se suzdrže što se tiče ovoga inače će im se desiti isto. I pored predistrage koju je provela Nacionalna garda odgovorni nisu identifikovani. Angel Maria Flores i Julia del Carmen Ponce, radnice na jednoj kooperativi Obje su bile poznati članovi udruženja zemljoradničkih kooperativa (Fedecoopades) i uhapšene su 31. decembra 1989. godine u Chalchuapi, Santa Ana, od naoružanih muškaraca u civilu. Njihovo hapšenje poricano je od mjesnih vlasti i vojnih snaga. 11. januara 1990. godine nađeni su njihovi leševi sa tragovima mučenja i ranama od metaka na Ulici San Salvador prema Santa Ani. MUČENJE Jedan učitelj pod paskom Nacionalne garde i finansijske policije Jedan španski čitelj, koji je radio u Chalatenango, uhapšen je 4. juna 1990. godine od Nacionalne garde u rubnim područjima San Salvadora. On je izjavio da su ga odveli do jedne vojne stanice/postaje. Tamo su mu vezane oči, tukli su ga i prijetili mu da će ga ubiti. Udaran je u rebra i pržen cigaretama po rukama. Preko noći nije smio spavati i noge su mu bile svezane. Sljedećeg dana vezali su ga u donjem vešu na suncu sve dok nije dobio opekotine prvog stepena. Onda je odvezen do glavnog štaba/stožera Nacionalne garde, a potom do glavnog štaba/stožera finansijske policije gdje je bio na daljnjem saslušanju. Ljekar ga je pregledao. Prijetilo mu se da će biti mučen električnim šokovima i drugim metodama. Nakon pokušaja bjekstva, teško ga je pretuklo više policajaca. Nakon dva i pol dana zatvora otpušten je bez optužbe i rečeno mu je da mora napustiti zemlju u roku od 72 sata. Izvještaj/izvješće jednog crkvenog suradnika Jedan crkveni suradnik Sonsonate uhapšen je maja 1990. godine od vojnika iz Šeste jedinice (dm6) u Sonsonateu. Po izjavama crkve u El Salvadoru saslušavali su ga tri dana u glavnom štabu/stožeru dm6 o njegovom radu u općini. Tokom saslušanja su mu oči bile vezane, tukli su ga u stomak i po glavi, jednim kundakom su ga udarali u leđa. Tri puta je bio obješen na ručnim zglobovima, a pri tome su mu ruke bile vezane na leđima. Tri dana kasnije predan je Nacionalnoj gardi, a četiri dana kasnije je otpušten. Dva crkvena suradnika koji su zajedno sa svojim obiteljima/porodicama saslušavani od financijske policije Jedan bračni par, oboje poznati članovi općine uhapšeni su aprila 1990. godine zajedno sa njihovim dvjema kćerkama, starim 2 i 4 godine, i sa ženinim bratom i sestrom. Odvedeni su u glavni štab/stožer finansijske policije. Djeca su odvojena, a čitava obitelj/porodica saslušavana je o radu u općini. Ženinu sestru su skinuli i tokom dugih saslušanja seksualno napadali. 4 godine stara kćerka je bila dugo ispitivana o poslu njenog oca. Otac je dva dana kasnije prebačen u zatvor Mariona pod "optužbom" da surađuje sa FMLM. Drugi članovi obitelji/porodice pušteni su nakon jednog dana. Dva izvještaja/izvješća o hapšenju od strane dm7 Isječak izvještaja/izvješća kojeg je delegaciji Amnesty International dao 42-godišnji član kooperacije. Tri dana su ga vojnici Sedme jedinice (dm7) držali u pritvoru marta 1990. godine u Ahuachapan. Udarali su me u noge sa štapom ili možda nekim oružjem, nisam to mogao vidjeti, samo sam osjećao udarce. Bio sam gol. Udarali su me svuda, po grudima, po rukama od laktova prema gore i po nogama, udarali su me oružjem po nožnim prstima. Kasnije je došao jedan drugi koji je rekao da će me on kazniti. Vezali su jednu sajlu na moje lisičine i za to su me povukli na gore dok su moje ruke i dalje na leđima bile svezane. Udarali su me po grudima. Isječak iz jednog izvještaja/izvješća za AI od jedne crkvene suradnice, koju je novembra 1989. godine uhapsila finansijska policija: Navukli su mi "capucha" (gumena kapuljača, sa slojem kalka unutra). Pritisak i osjećaj da ću se ugušiti bili su previše za mene. Oni mi rekoše: "Pošto nećeš da priznaš objesićemo te." Onda su me objesili za noge. Osjećala sam kako mi se glava okretala. Bilo je strašno. Onda sam pala u nesvijest. Nakon što su me gazili vukli su me za kosu do jednog mjesta gdje je stajala neka vrsta buradi. Zaronili su mi glavu u vodu, bila je veoma hladna, sa kockama leda unutra. Nakon određenog vremena nisam više ništa osjećala. Onda mi rekoše: "Priznaj, priznaj, da pripadaš gerili." NESTALI Oscar Armando Garcia Jimenez, 16, nadničar Oscar Garcia Jimenez odveden je 26. aprila 1990. godine iz kuće od narednika 7. jedinice (dm7) jednim Pick-upom odveden na nepoznato mjesto. Po saznanjima AI još uvijek se vodi kao nestao. Oscar Garcia je u decembru 1989. godine bio tri dana u pritvoru u glavnom štabu/stožeru dm7 gdje je vidio tri muškarca čija je sudbina, također, nepoznata. Šesnaestogodišnji Mauricio Cerna Grijalva, student iz Ariquizaya, Ahuachapan, i njegov prijatelj Raul Mejico Ibarra, koje su uhapsili 23. decembra 1989. godine 5 naoružanih muškaraca u civilu, vjerovatno pripadnici odjela tajne službe (seccion 2) dm7. Ugurani su u jedan minibus bez registarskih tablica i odvedeni su na nepoznato mjesto. Milton Pemate Chachagua je također uhapšen i odveden istim minibusom 23. decembra. Nakon njegovog otpuštanja u decembru Oscar Garcia je informirao obitelji/porodice nestalih muškaraca. Zbog toga ga je nadgledao narednik odjela tajne službe dm7 koji ga je poslije i odveo. Rogelio Renderos Panameno, 16, nadničar Popodneva 30. marta 1990. godine Rogelia Renderosa Panamenu odveli su vojnici konjičkog puka (regimiento de caballeria) upravo u trenutku kada je ispred svoje kuće u Santa Tecla, La Libertad, slušao muziku. Kasnije ga je jedan njegov prijatelj vidio u jednom kafiću okruženom vojnicima. Od tada se za njega ništa ne zna. Njegova obitelj/porodica i organizacije za zaštitu ljudskih prava upitali su za njega u glavnom štabu/stožeru konjičkog puka ali, bez uspjeha. Juan Antonio Vasquez Nestali su nakon hapšenja od muškaraca u civilu i vojnika dm7, 5. i 29. decembra 1989. godine. Erick Romero Canales, 17, student Bio je u pritvoru preko noći u vojnoj postaji/stanici dva bloka udaljenoj od njegove kuće. Njegova majka ga je smjela posjećivati i donositi mu jelo. Tamo joj je poručnik Prve brigade ispričao kako ima nardebu na uhapsi njenog sina zbog sumnje da je član FMLN. Sljedećeg jutra je majka vidjela svog sina kako ga odvoze u jednom džipu Prve brigade. Vezali su mu oči i stavili lisičine. Od tada se za njega ništa ne zna. Njegova majka je stalno zapitkivala u glavnom štabu/stožeru Prve brigade i gradskoj policijskoj postaji/stanici, ali bez uspjeha.
[Početak stranice] [Početna stranica-Ljudska prava] [Pregledni dijagram] |
|
Teme: Ljudska
prava I Uzori I Demokratija I Partije I Evropa
I Globalizacija I Ujedinjene
nacije I
Održivi razvoj
|
