Koja ljudska prava postoje?

U toku prethodnih osnovnih kurseva vidjeli smo kako se razvila ideja o ljudskim pravima i zašto je formulirana "Opća povelja o ljudskim pravima" . Ali, kako konkretno izgledaju ova ljudska prava o kojima smo govorili?

Ljudska prava su urođena prava i jednaka su za sve ljude na svijetu. Svaki čovjek ima pravo na njih samo na osnovu svog “bivstvovanja kao čovjeka”, neovisno/nezavisno od njegove pojedinačne pripadnosti nekom narodu, neovisno/nezavisno od toga u šta/što on vjeruje i neovisno/nezavisno od njegovog pola/spola. Zbog ovog razloga ljudska prava su neotuđiva, što znači ona uvijek važe i ne mogu nikome biti oduzeta. Njihova najvažnija funkcija je da štite građanina od države. 

Ljudska prava obuhvataju mnogo različitih oblasti ljudskog suživota. Zato ima smisla podijeliti ih u više grupa:

Grupa 1: Lična/osobna prava

Grupa 2: Politička i civilna prava

Grupa 3: Socijalna i ekonomska prava

Grupa 4: Prava treće generacije

Ove četiri grupe sagledaćemo jednu po jednu, da bismo si stvorili sliku o tome šta/što se sve danas ubraja u posebnu kategoriju ljudskih prava. Kao dodatak bilo bi dobro pogledati najvažnije dokumente koji su sakupljeni na stranicama materijala, a posebno bi bilo dobro pogledati „Opću povelju o ljudskim pravima".

Posebnoj temi, "Prava djeteta", posvetili smo poseban odlomak. Ukoliko želite saznati šta su prava djeteta, čemu služe i kako se ostvaruju trebate pogledati našu proširenu temu "Prava djeteta". Odmah nakon objašnjenja/pojašnjenja 4 grupe ljudskih prava pozabavit ćemo se sa dva interesantna pitanja:

Kakva je razlika između ljudskih i osnovnih prava?

Da li su ljudska prava i demokratija povezani jedno sa drugim?

[Početak stranice]

Grupa 1: Lična/osobna prava

Prvu grupu čine tzv. lična/osobna prava. U ova prava spadaju ona prava koja bi trebala brinuti o tome da čovjek kao takav bude zaštićen od napada svake vrste i da njegovo ljudsko dostojanstvo ostane netaknuto. Primjer za to je pravo na život, što je osnova za sva ostala prava, i pravo na slobodan razvoj ličnosti. Kakvo djelovanje imaju lična/osobna prava na naš život, možemo vidjeti i po tome da je i u ovom stoljeću/vijeku, čak i u demokratičnim/demokratskim zemljama bilo dozvoljeno nekoga tjelesno kazniti zbog prekršaja. Samo prije nekoliko desetljeća bilo je čak sasvim normalno, da učitelj svoje učenike zbog lošeg ponašanja kažnjava udarcima! Lična/osobna prava su jezgro ljudskih prava, njih nalazimo u svim dokumentima i katalozima o ljudskim pravima.

[Početak stranice]    [Natrag na pregled]

Grupa 2: Politička i civilna prava

Pored ličnih/osobnih prava drugu grupu čine politička i civilna, odnosno građanska prava. Ona bi svakom čovjeku trebala garantirati nesmetano učešće u političkom životu u okviru njegove zajednice, bez straha da će zbog toga biti neopravdano kažnjen. Na primjer, sloboda mišljenja i sloboda štampe ovdje igraju važnu ulogu, jer se ovdje ogledaju stavovi ljudi prema njihovoj vlasti i njihovo zadovoljstvo njom. Međutim, ukoliko se ovi stavovi više ne mogu izreći bez cenzure, onda vlada gubi pravo da demokratično/demokratski zastupa interese njenih građana.

[Početak stranice]    [Natrag na pregled]

Grupa 3: Socijalna i ekonomska prava

Socijalna i ekonomska prava čine sljedeću grupu. Ova prava prije svega treba da osiguraju da svaki čovjek bude opskrbljen najmanje osnovnim stvarima, da bi, u najmanju ruku, mogao preživjeti. Međutim, ovim pravima pripada i pravo svakog čovjeka na obrazovanje. Ako polazimo od toga da životu dostojanstvenom čovjeka pripada nešto više od samo „ne biti gladan“, onda je neophodno za svakoga stvoriti polaznu osnovu, nakon koje bi nešto mogao postići.

[Početak stranice]    [Natrag na pregled]

Grupa 4: Prava treće generacije

Takozvana prava treće generacije tek se odnedavno ubrajaju u ljudska prava. S jedne strane ova prava su prava činjenica, koje ukazuju na to da ljudska prava nisu samo puka institucija, nego da se ona razvijaju i mijenjaju, a sa druge strane kroz ova prava se prepoznaju novi problemi koji ugrožavaju pravo na život svih ljudi, te stoga trebaju naći svoje mjesto u katalogu ljudskih prava.

Pored prava na razvoj, koja bi trebala pomoći smanjenju jaza koji vlada između bijede i bogatstva širom svijeta, u prava treće generacije ubrajaju se, prije svega, prava na zaštitu okoliša. Ova prava imaju za zadatak garanciju da prirodni životni prostori čovjeka neće biti previše oštećeni ili čak potpuno uništeni. Od Konferencije na vrhu o zaštiti okoliša održane u Riu 1992. godine, prava kao što je ljudsko pravo na zdrav okoliš sve više dobivaju/dobijaju na značaju – posebno kod dolazećih generacija. Dakle, vidimo da ljudska prava nisu ustanovljena jednom za sva vremena, nego da su upravo dovoljno fleksibilna da reagiraju na nove izazove kao što su to globalni problemi zaštite okoliša. 

[Početak stranice]    [Natrag na pregled]

Doduše, i prava iz dvije zadnje grupe - često nazivana i "solidarna prava"- nisu neosporna. Ona se kvalitativno razlikuju od prava iz prve dvije grupe, koja se mogu uvijek i svuda održati, na šta/što ukazuje i sljedeći tekst: 

"Od sloma komunističkih režima i diskreditacije ideja uređenja, koje su nosili, smanjile su se i ideološki preoštre kontroverze ljudskih prava. U prvi plan u svjetskom kontekstu došle su kontroverze: Jedna dodiruje pitanje novih, kolektivnih kategorija ljudskih prava, a druga problematiku univerzalne obavezanosti na ideju o ljudskim pravima s obzirom na raznolikost svjetskih kultura. U oblasti prve diskusije predstavnici južne hemisfere, ali i "progresivni" pobornici ljudskih prava sa sjevera pokušavaju ubaciti tzv. solidarna prava u pojam ljudskih prava. Tu, prije svega, spadaju: pravo na mir, pravo na razvoj i pravo na čist okoliš. Premda se tu radi o časnim i važnim političkim ciljevima ostalo je sporno to, da li se kod ovih kolektivnih ciljeva može raditi o jednoj jednako vrijednoj kategoriji pravnih zahtjeva kao i kod individualnih političkih prava. Postulativna solidarna prava su bez izuzetaka odraz kolektivnih stanja i uslovljavaju/uvjetuju političko djelovanje pri čemu se mora uračunati i neuspjeh. Ali za filozofiju ideje o ljudskim pravima bilo je stalno na centralnom mjestu to, da ljudska prava moraju biti moralna i stalno pravno održiva prava svakog pojedinca koja se u svakoj državi moraju ispuniti odnosno, održati."

[Ludger Kühnhardt, Ljudska prava, zaštita manjina i nacionalna država u KSZE procesu, u: Iz politike i novije historije/povijesti  47/1994, 13f.]

[Početak stranice]    [Natrag na pregled]

Utvrdili smo da se ljudska prava mijenjaju i prilagođavaju. Naučni/znanstveni istrazivač preduvjeta rata i mira Johan Galtung je našao jednu lijepu metaforu za ovaj proces:

"Možda je ovdje jedna metafora od pomoći. 10. decembra 1948. godine Opća povelja o ljudskim pravima, rođena od strane pune Skupštine Ujedinjenih nacija ugledala je svjetlost dana. Rezultat odražava jevrejsko-hrišćansku/kršćansku kulturu uključujući tendencije te kulture, da samu sebe  posmatra kao univerzalnu. Uzmimo ovo kao jedno stajalište kod jedne duge, a moguće i beskonačne vožnje autobusom. Postoje još i druga takva stajališta. Novi putnici ulaze. U autobusu dolazi do dijaloga. Možda neki putnici i izađu. Postoji još više takvih stanica i novih povelja (deklaracija), pri čemu ove svaki put odražavaju dublji i širi dijalog civilizacija. Svaka kultura daje nešto. Svaka kultura je zahvalna zato što su druge nešto doprinijele. Svaka kultura osjeća: "Ako nešto preuzmeš od mene, i ja ću se ponašati odgovarajuće". I kako se putovanje nastavlja svi mi postižemo uspjeh sastavljen od iskrene univerzalnosti. Od jedne univerzalnosti kao jednog procesa koji nikad neće stati, a koji obuhvata sve kulture."

[Johan Galtung, Ljudska prava - drugačije gledana - , Frankfurt/Main 1994., 230f]

[Početak stranice]    [Natrag na pregled]

Koja je razlika između ljudskih i osnovnih prava?

Nakon što smo vidjeli šta se to sve ubraja u ljudska prava, naravno, postavlja se pitanje šta razlikuje ljudska od osnovnih prava? Ovaj aspekt koji se često dovodi u pitanje pojavio se i u  Osnovnom kursu 2, kad je bilo riječi o razvoju ljudskih prava. Tamo smo vidjeli da su ljudska prava koja su potekla iz filozofije u 17. stoljeću/vijeku našla svoje mjesto u državnim Ustavima kao osnovna prava. U određenoj mjeri ona su pretočena u čvrstu formu i garantirana građanima kao konkretna osnovna prava. Apstraktni čovjek - filozof postao je konkretnim građaninom ustavotvoraca. Osnovna prava imala su funkciju zaštite građana od države i bili su centralni dio vladajuće mislilačke škole liberalizma.

Dakle, možemo ustanoviti da se osnovna i ljudska prava ne razlikuju sadržajno, nego da je razlika mnogo veća u formalnom području. Osnovna prava su prava koja svaka država garantira svojim građanima i prava koja su sadržana u Ustavima pojedinih država. Po osnovu njih građanin se može obratiti sudu. Ljudska prava su u izvjesnoj mjeri osnovna ideja koja leži iza osnovnih prava, do sredine našeg vijeka u njima se izražavao moralni zahtjev na prava definirana državnim redom, dakle, ljudska prava su prirodna prava. „Općom poveljom o ljudskim pravima“ putem Ujedinjenih nacija filozofska ideja se pokušava konkretizirati, a prava se pokušavaju smjestiti pod svjetska mjerila kao što je to urađeno sa osnovnim pravima na nacionalnom nivou.

Tri stepena/stupnja razvoja ljudskih prava od filozofske ideje preko ostvarenja u osnovnim pravima na nacionalnom nivou do pokušaja globalnog ostvarenja putem Ujedinjenih nacija prikazana su u Dijagramu 1. Dijagram 3 pojašnjava/objašnjava razliku između ljudskih i osnovnih prava.

[Početak stranice]

Da li su ljudska prava i demokratija povezani?

Vidjeli smo da se ljudska prava u modernim demokratičnim/demokratskim Ustavima prihvaćaju kao elementarna osnovna prava. Na to se nadovezuje pitanje, da li su demokratične/demokratske strukture neophodni preduslovi/preduvjeti za provedbu i realizaciju ljudskih prava i dostojanstva čovjeka? Ili obrnuto moglo bi se postaviti pitanje: da li je uopće moguća demokratična/demokratska država bez ostvarenja ljudskih prava i dostojanstva čovjeka? Sljedeći odlomak iz jedne knjige naglašava usku i neraskidivu vezu između demokracije/demokratije i ljudskih prava:

Ljudska prava, raspodjela vlasti i demokratija

"Kvintesencija političkog prosvjetljenja novog vremena je jedinstvo ljudskih prava, raspodjele vlasti i demokracije/demokratije. Realna učinkovitost ljudskih prava pretpostavlja njihovo pravno važenje, a ono pretpostavlja raspodjelu vlasti. Jer, jedino onda kada je državni moćnik obavezan pravu, može biti obavezan i ljudskim pravima. Ali u sistemu/sustavu raspodjele vlasti on je obavezan pravu, samo ako egzekutivna vlast ne raspolaže pravom niti ga može kršiti, samo ako je ta egzekutivna vlast propisana od strane ustavotvoraca i zakonodavaca i samo ako neovisni/nezavisni suci nadgledaju održanje prava.   

(...) Ali, razvoj ljudskih prava ima demokraciju/demokratiju za pretpostavku, naime slobodu naroda na samoodređenje svojih zakona i na javnu kontrolu sva tri oblika vlasti. Tako se zatvara krug: Raspodjela vlasti i demokratija proizilaze iz ideje ljudskih prava i završavaju u njoj. Trojstvo ljudskih prava, raspodjele vlasti i demokracije/demokratije čini jedno pravno-institucionalno jedinstvo. Političko ostvarenje tog jedinstva je uslov/uvijet humanosti i pravednosti, slobode i dostojanstva svakog čovjeka. Ukoliko jedan od elemenata iskoči iz tog kruga, prestaje postojanje i ostala dva."  

[Martin Kriele, Oslobođenje i političko prosvjetljenje. Pledoaje za dostojanstvo čovjeka, Freiburg 1980, 42]

[Početak stranice]    [Početna stranica-Ljudska prava]    [Pregledni dijagram]

Teme:  Ljudska prava  I  Uzori  I  Demokratija  I  Partije  I  Evropa  I  Globalizacija  I  Ujedinjene nacije  I  Održivi razvoj

Metode:    Politička didaktika    II    Pedagogija mira    II    Metode

     

Ovu online ponudu političkog obrazovanja razvila je agora-wissen, študgartsko društvo za političko opismenjavanje putem novih medija (GbR). Ukoliko imate pitanja ili nekih sugestija, molimo Vas da nam se obratite.