 |
Konvencija
o pravima djeteta
(prihvaćena od
Plenarne
skupštine Ujedinjenih nacija 11. 12. 1989. godine) |
Član 1:
Definicija djeteta
Svaka osoba ispod 18 godina smatra se djetetom, ukoliko ta starosna granica nije
prema nacionalnim zakonima niža.
Član 2:
Jednako postupanje
Sva prava važe bez iznimke/izuzetka za svako dijete. Obaveza/obveza je svake države da djecu
zaštiti od bilo kakve forme diskriminacije.
Član 3: U
najboljem interesu djeteta
Kod donošenja političkih, pravnih i društvenih odluka najprije se u obzir moraju
uzeti interesi djeteta.
Član 4:
Provođenje prava
Vlade se obavezuju/obvezuju da će učiniti sve kako bi se u praksi provela prava navedena
u Konvenciji.
Član 5:
Uloga roditelja
Vlade priznaju prava i obaveze/obveze roditelja i drugih članova obitelji/porodice da dijete
usmjeravaju kako to odgovara njegovom razvoju.
Član 6:
Opstanak i razvoj
Svako dijete ima pravo na život. Država se izričito obavezuje/obvezuje da
će garantirati
opstanak i razvoj djeteta.
Član 7:
Ime i nacionalnost
Svako dijete od rođenja ima pravo na ime. Dijete, također, ima pravo na
nacionalnu pripadnost. Ukoliko je to moguće, djeca treba da poznaju imena svojih
roditelja i da ih nose.
Član 8:
Zaštita identiteta
Država se obavezala/obvezala da će štititi službeni identitet svakog djeteta i ukoliko to
bude potrebno ponovo ga uspostaviti. Ovo se, prije svega. odnosi na ime,
nacionalnost i obiteljsku/porodičnu pripadnost.
Član 9:
Odvajanje od roditelja
Svako dijete ima pravo na zajednički život sa svojim roditeljima, osim kad
taj zajednički život ugrožava dobrobit djeteta. Dijete, također, ima pravo da
kontaktira sa oba roditelja ukoliko je odvojeno od oca, majke ili od oboje.
Član 10:
Spajanje obitelji/porodice
I djeca, kao i njihovi roditelji, imaju pravo otići iz jedne zemlje u drugu, ako
je svrha toga spajanje obitelji/porodice i održanje kontakta između roditelja i
djece.
Član 11:
Ilegalni odlazak iz zemlje i oduzimanje slobode
Država je obavezna/obvezna da uz pomoć nekog od roditelja ili uz
pomoć nekog trećeg spriječi otmicu ili bilo koju drugu formu oduzimanja slobode djeteta u
inostranstvu.
Član 12:
Mišljenje djeteta
Svako dijete ima pravo da svoje mišljenje javno kaže. Dijete ima pravo da bude
saslušano u svim prilikama ili mjerama kad ga se to tiče.
Član 13:
Sloboda mišljenja
Svako dijete ima pravo da iznese svoje namjere i da bude informirano/informisano,
ne obraćajući
pažnju na nacionalne granice država.
Član 14:
Sloboda misli, savjesti i religije
Država mora poštovati/poštivati pravo djeteta na slobodu misli, savjesti i religije, bez
da ograničava odgovarajući utjecaj roditelja.
Član 15:
Sloboda okupljanja
Djeca imaju pravo da se susreću sa drugima i da se ujedinjuju.
Član 16:
Zaštita privatnosti
Djeca imaju pravo na zaštitu od ometanja njihovog privatnog života, njihove
obitelji/porodice, od upada u njihov stan i zaštitu od ometanja njihovog
dopisivanja.
Član 17:
Pristup odgovarajućim informacijama
Država mora garantirati/garantovati da dijete ima pristup informacijama i drugim
saopćenjima iz mnogostrukih izvora i poticati masovne medije da nude
informacije koje su socijalno i kulturno korisne za dijete. Osim toga država štiti dijete od
štetnih informacija i saopćenja.
Član 18:
Roditeljska odgovornost
Oba roditelja nose najveću odgovornost za odgoj i razvoj djeteta. Država se
obavezuje/obvezuje da će pomagati roditeljima u ispunjavanju ove zadaće.
Član 19:
Zaštita od zlouporabe/zloupotrebe i zapostavljanja
Država štiti dijete od svake forme zlostavljanja od strane roditelja ili
drugih osoba koje imaju pravo na brigu/skrb, te razrađuje odgovarajuće socijalne
programe da bi spriječila zlouporabu/zloupotrebu i pomogla onima kojima je
pomoć potrebna.
Član 20:
Zaštita djece koja nemaju obitelj/porodicu
Država se obavezuje/obvezuje na osiguranje posebne zaštite za djecu koja nemaju
obitelj/porodicu,
te se obavezuje/obvezuje na pronalazak odgovarajućeg smještaja unutar obitelji/porodica-posvojitelja ili
odgovarajućih institucija koje se bave odgojem i
brigom/skrbi o djeci.
Član 21:
Posvojenje
Posvojenja trebaju biti dozvoljena samo u najboljem ineresu djeteta i mogu se
izvršiti tek nakon dozvole nadležnog organa i nakon pristanka roditelja,
rođaka
ili drugih za dijete odgovornih osoba.
Član 22:
Djeca izbjeglice
Djeci izbjeglicama mora biti pružena posebna zaštita. Država mora sarađivati/surađivati sa kompetentnim organizacijama, koje toj djeci mogu
pružiti zaštitu i pomoć.
Član 23:
Djeca sa teškoćama u razvoju
Svako dijete sa teškoćama u razvoju ima pravo na posebnu brigu/skrb, naobrazbu/obrazovanje i
unapređivanje. Na taj način svakom se djetetu sa teškoćama u razvoju treba se
omogućiti najveća moguća mjera samostalnosti i socijalne integracije.
Član 24:
Zdravlje i zdravstvene službe
Svako dijete ima pravo na najviši mogući standard u smislu zdravstvene brige.
Pri
tome, u najvažnije zadatke države spadaju osnovna zdravstvena briga/skrb, preventivna
medicinska zaštita, zdravstveni odgoj putem pojašnjenja datih u javnosti, kao i
reduciranje stope smrtnosti kod novorođenčadi. Sve države se u vezi s tim
obavezuju na razvijanje saradnje/suradnje u cilju omogućavanja pristupa
zdravstvenim službama svoj djeci svijeta.
Član 25:
Redovna provjera smještaja
Svako dijete koje je smješteno u nekoj instituciji ili prima medicinsku njegu,
ima pravo na redovnu provjeru njegovog ličnog/osobnog stanja.
Član 26:
Socijalna sigurnost
Svako dijete ima pravo na socijalnu sigurnost uključujući socijalno
osiguranje.
Član 27:
Životni standard
Svako dijete ima pravo na životni standard koji mu omogućava potpun tjelesni,
duhovni, duševni, socijalni i ćudoredan razvoj. Obaveza/obveza roditelja je,
na prvom mjestu, da za djecu obezbijede odgovarajući životni standard. Ali, obaveza/obveza
države
se sastoji u brizi o tome da se prava djeteta mogu ostvariti. Ova obaveza/obveza
države može sadržavati i materijalnu pomoć države roditeljima.
Član 28:
Odgoj i naobrazba/obrazovanje
Svako dijete ima pravo na naobrazbu/obrazovanje, a obaveza/obveza države pri tom je da besplatno
pohađanje osnovne škole učini obaveznim/obveznim, da razvija
različite forme
daljnje/daljeg naobrazbe/obrazovanja i da djeci shodno njihovim sklonostima
omogući pristup visokoškolskim ustanovama. Disciplina koja je pri svemu tome neophodna u
školama
ne smije kršiti prava niti dostojanstvo djeteta. Razvoj saradnje/suradnje trebao
bi da pospješi provedbu ovog prava.
Član 29:
Svrha naobrazbe/obrazovanja
Naobrazba/obrazovanje potpomaže potpun razvoj ličnosti, talenata, kao i duhovnih i
tjelesnih sposobnosti djeteta. Naobrazba/obrazovanje priprema dijete na život u kojem ono
treba da bude svjesno odgovornosti kao građanin slobodnog društva; ono unapređuje
poštovanje/poštivanje djeteta od njegovih roditelja, njegov kulturni
identitet, ali i toleranciju i razumijevanje za vrijednosti koje imaju
drugi ljudi.
Član 30:
Djeca koja pripadaju nacionalnim manjinama i prastanovnicima
Djeca koja pripadaju nacionalnim manjinama i prastanovnicima imaju pravo da
njeguju sopstvenu kulturu, religiju i da koriste svoj sopstveni jezik.
Član 31:
Slobodno vrijeme, odmor i kulturne aktivnosti
Svako dijete ima pravo na mir i odmor, kao i pravo na igru i učešće u kulturnim
i umjetničkim događajima.
Član 32:
Rad djece
Svako dijete ima pravo na zaštitu od rada koji ugrožava njegovo zdravlje ili
spriječava njegovu/njegovo naobrazbu/obrazovanje i razvoj. Država
utvrđuje najnižu
starosnu granicu za dobijanje radne dozvole i regulira sve uslove/uvjete rada.
Član 33:
Zlouporaba/zloupotreba droga
Djeca imaju pravo biti zaštićena od uporabe/upotrebe droga i opojnih sredstava,
kao i od učešća u produkciji ili trgovini drogom.
Član 34:
Seksualna zlouporaba/zloupotreba
Država štiti dijete od seksualnog iskorištavanja i zlostavljanja, kao i od
prostitucije i pornografije.
Član 35:
Trgovina djecom
Država je obavezna preduzeti/poduzeti sve mjere za spriječavanje prodaje i trgovine
djecom.
Član 36:
Ostale forme iskorištavanja
Svako dijete ima pravo na zaštitu od bilo koje forme iskorištavanja.
Član 37:
Mučenje i oduzimanje slobode
Niti jedno dijete ne smije se mučiti, niti se prema njemu smije okrutno
postupati; ono ne smije biti protupravno kažnjeno, niti mu se na taj način smije
oduzeti sloboda. Smrtna kazna ili doživotna kazna zatvora bez mogućnosti
pomilovanja ne smiju se izricati djeci mlađoj od 18 godina. Djeca kojima je
oduzeta sloboda, moraju u zatvorima biti smještena odvojeno od odraslih, ukoliko
za dobrobit djeteta ne važi suprotno. Djeca, koja su zatvorena moraju imati
pravno ili neko drugo odgovarajuće zastupanje pred sudom i mora im se omogućiti
kontakt sa roditeljima.
Član 38:
Oružani konflikti
Sve države moraju preduzeti/poduzeti mjere s ciljem osiguranja neučestvovanja djece
mlađe od 15 godina u
oružanim konfliktima. Niti jedno dijete ispod 15 godina ne
smije biti regrutirano u oružane snage. Po humanitarnom narodnom pravu sve države moraju brinuti o
zaštiti djece u ratu i o tome da im se u toku rata
osiguraju sve potrebštine za život.
Član 39:
Rehabilitacija
Država se obavezuje/obvezuje da djeci koja su žrtve oružanih konflikata i djeci koja su
bila mučena, zapostavljana, iskorištavana i zlostavljana osigura odgovarajuću
brigu/skrb s ciljem njihovog oporavka i socijalne integracije.
Član 40:
Mogućnost izvođenja mladih pred sud
Dijete koje dospije u konflikt sa zakonom ima pravo da se prema njemu postupa na
način koji podržava njegovo dostojanstvo i osjećaj samovrijednosti; mora se
obratiti pažnja na njegovo starosno doba i na socijalnu reintegraciju. Dijete
ima pravo na državno-pravni postupak i poštivanje/poštovanje građanskih prava, kao i pravo
na pravnog ili drugog zastupnika u cilju njegove obrane/odbrane. Ukoliko je to
moguće trebaju se izbjegavati sudski postupci i smještanje u popravne
domove.
Član 41:
Prednost višim pravnim standardima
Ukoliko su uslovi/uvjeti za prava djeteta po nacionalnom ili internacionalnom
zakonodavstvu povoljniji od ove Konvencije, onda, naravno, važe odredbe tih
zakona.
[Član 42
do člana 54 bave se obavezama/obvezama država pri provedbi Konvencije]
[Početak
stranice] [Početna
stranica-Ljudska prava] [Pregledni
dijagram]