Povelja iz Rija o čovjekovoj okolini i razvoju (Deklaracija iz Rija) (1992.)

Premabula

Konferencija Ujedinjenih nacija o čovjekovoj okolini i razvoju održana u Rio de Janeiru 3. – 14. juna 1992., kao potvrda Povelje Konferencije Ujedinjenih nacija  o čovjekovoj okolini koja je donijeta u Stockholmu 16. juna 1972., kao i uz volju da se dalje gradi na toj osnovi, sa ciljem da se stvaranjem novih razina saradnje između država, bitnih dijelova društva i stanovništva  izgrađuje novo i pravedno partnerstvo širom svijeta, trudeći se da se ostvare međunarodni dogovori, u kojima bi bili poštovani interesi sviju i gdje bi bio zaštićen integritet globalnog sistema razvoja i sistema čovjekove okoline, priznajući nedjeljivost Zemlje, naše domovine i međusobnih odnosa koji na njoj postoje, ova Konferencija utvrđuje:

Princip 1

Ljudi se nalaze u središtu nastojanja da se ostvari trajan razvoj. Oni imaju pravo na zdrav i produktivan život u skladu sa prirodom.

Princip 2

U skladu sa Poveljom Ujedinjenih nacija i principima međunarodnog prava, države imaju suvereno pravo da koriste vlastite resurse u okviru vlastite ekološke i razvojne politike, te su odgovorne da se pobrinu da djelatnosti u području za koje su one nadležne ili koje su pod njihovom kontrolom ne nanesu štetu drugim državama ili područjima izvan njihovog suverenog prava.

Princip 3

Pravo na razvoj mora biti ostvareno tako, da to na pravedan način bude primjereno razvojnim i ekološkim potrebama današnjih i budućih generacija.

Princip 4

Trajan razvoj zahtijeva da zaštita čovjekove okoline bude dio razvojnog procesa te da ne smije biti posmatrana odvojeno od njega.

Princip 5

Otklanjanje siromaštva kao neophodna pretpostavka za trajan razvoj je zadatak od osnovnog značaja koji zahtijeva saradnju svih država i svih naroda, da bi se smanjila nejednakost životnog standarda i da bi se bolje udovoljilo potrebama većine svih ljudi.

Princip 6

Primat imaju prije svega posebna situacija i posebne potrebe zemalja u razvoju, prije svega onih najnerazvijenijih zemalja i zemalja, čija je okolina najranjivija. Međunarodne mjere u oblasti čovjekove okoline i razvoja takođe treba da budu orjentirane i prema interesima svih zemalja.

Princip 7

Države sarađuju u duhu saradnje širom svijeta, da bi sačuvali zdravlje i netaknutost ekološkog sistema Zemlje, da bi ga zaštitili i ponovo uspostavili. U vezi sa različitim doprinosima pogoršanju globalne ekološke situacije, države snose zajedničku, ali različitu odgovornost. Razvijene države priznaju svoju odgovornost koju snose u nastojanju za trajnim razvojem širom svijeta, a koja se odnosi na pritisak koji njihova društva vrše globalno na čovjekovu okolinu, kao i u pogledu tehnologije i finansijskih sredstava koje ovim državama stoje na raspolaganju.

Princip 8

Da bi se postigao trajan razvoj i bolji kvalitet života za sve ljude, države bi trebalo da reduciraju i odstrane proizvodne i potrošačke strukture koje nisu trajne, te da podstiču odgovarajuću demografsku politiku.

Princip 9

Države treba da sarađuju, da bi osnažili izgradnju kapaciteta za trajan razvoj koji već postoje u zemlji, tako što će poboljšati naučno razumijevanje putem razmjene naučnih i tehnoloških znanja i što će unapređivati razvoj, prilagođavanje, širenje i prenošenje tehnologija uključujući i one nove i inovativne.

Princip 10

Ekološkim pitanjima najbolje se baviti uz učešće svih pogođenih građana na pojedinim razinama. Na nacionalnoj razini svaki pojedinac ima primjeren pristup informacijama o čovjekovoj okolini koje se nalaze u posjedu javne uprave, uključujući i informacije o opasnim materijama i opasnim djelatnostima u njihovim opštinama, kao i mogućnost da učestvuje u procesima odlučivanja. Države olakšavaju i unapređuju  stvaranje javne svijesti i učešće javnosti, tako što informacije stavljaju na raspolaganje u širokom obimu. Osigurava se djelotvoran pristup pravnim i upravnim procedurama uključujući i pomoć i pravnu pomoć.

Princip 11

Države donose djelotvorne zakone o čovjekovoj okolini. Norme o čovjekovoj okolini, ciljevi kao i prioriteti upravljanja treba da odražavaju kontekst razvojne i ekološke politike na koji se odnose. Norme koje se primjenjuju u nekim zemljama mogu biti neprimjerene drugim zemljama, posebno zemljama u razvoju, i mogu prouzrokovati neopravdane ekonomske i socijalne troškove.

Princip 12

Države treba da zajednički rade na unapređenju otvorenog i nosivog ekonomskog sistema, koji će u svim zemljama dovesti do privrednog rasta i trajnog razvoja, da bi se problemi pogoršanja čovjekove okoline lakše mogli rješavati. Mjere trgovinske politike koje se odnose na čovjekovu okolinu ne treba da predstavljaju niti sredstvo samovoljne ili neopravdane diskriminacije, niti smiju biti prikriveno ograničenje za međunarodnu trgovinu.  Jednostrane mjere za savladavanje ekoloških problema izvan područja suverene vlasti zemlje-uvoznice treba izbjegavati. Mjere za savladavanje nadnacionalnih ili svjetskih ekoloških problema treba da u najvećoj mogućoj mjeri počivaju na međunarodnom konsenzusu.

Princip 13

Države razvijaju unutrašnje državno pravo sa ciljem odgovornosti prema žrtvama odnosno obeštećenja žrtava onečišćenja okoline i ostalih šteta po čovjekovu okolinu. Sem toga države marljivo i odlučno rade na razvoju međunarodnog prava u oblasti odgovornosti prema i obeštećenja za trajne posljedice štete po čovjekovu okolinu koja je nastala u oblastima izvan njihove suverene vlasti, a koja je prouzrokovana djelatnostima u oblasti pod njihovom suverenom vlašću ili kontrolom.

Princip 14

Države treba da djelotvorno sarađuju kako bi otežale ili spriječile premještanje i transfer u druge zemlje djelatnosti i materija, koji dovode do jakog zagađenja čovjekove okoline ili koje su se se pokazale kao štetne za čovjeka. 

Princip 15

Radi zaštite čovjekove okoline države u okviru svojih mogućnosti primjenjuju u velikoj mjeri princip preventive. Ukoliko prijeti teška ili trajna šteta, nedostatak potpune naučne izvjesnosti i sigurnosti ne može biti razlog odgađanja skupih mjera za izbjegavanje zagađenja okoline.

Princip 16

Nacionalne vlasti treba da se potrude da bi unaprijedili internalizaciju troškova zaštite čovjekove okoline i primjenu ekonomskih instrumenata, pri čemu uz dužno poštovanje javnog interesa i bez smetnji svjetskoj trgovini i međunarodnim investicijama treba poštovati princip da izazivač snosi troškove onečišćenja.

Princip 17

Prilikom provođenja planova koji će vjerovatno imati trajna i bitna dejstva na okolinu i za čije je provođenje potrebna odluka nadležnih nacionalnih vlasti, kao nacionalni instrument vrše se kontrole podnošljivosti za okolinu.

Princip 18

Države odmah obavještavaju druge države o prirodnim katastrofama ili drugim opasnostima, koji mogu dovesti do iznenadnih štetnih dejstava po čovjekovu okolinu. Zajednica naroda će učiniti svaki napor da bi pomogla državama koje su ovim pogođene.

Princip 19

Države  po mogućnosti unaprijed i pravodobno obavještavaju druge države o djelatnostima, koje bi mogle imati bitne i trajne nadnacionalne posljedice, stavljaju im na raspolaganje službene informacije i konsultuju se sa njima pravovremeno i u poštenoj namjeri.

Princip 20

U pitanjima čovjekove okoline i razvoja ženama pripada osnovna uloga. Njihovo puno uključenje je zbog toga bitno za trajan razvoj.

Princip 21

Kreativnost, ideale i hrabrost mladih svijeta treba mobilizirati, da bi se ostvarilo partnerstvo širom svijeta, a na taj način i osigurao trajan razvoj i bolja budućnost za sve.

Princip 22

Urođeničke grupe stanovništva i njihove životne zajednice kao i ostale zajednice u pojedinim područjima imaju osnovnu ulogu u pitanjima čovjekove okoline i razvoja, a zbog njihovog znanja i njihovih tradicionalnih oblika života. Države treba da priznaju njihov identitet, kulturu i interese, te da ih podržavaju i da im u korist njihovog trajnog razvoja omogućavaju djelotvorno učešće.

Princip 23

Čovjekova okolina i prirodni resursi naroda koji žive potlačeni, pod stranom vlašću i okupacijom, se štite.

Princip 24

Vođenje rata razorno djeluje na trajan razvoj. Iz ovog razloga države u vrijeme oružanih sukoba poštuju odredbe međunarodnog prava o zaštiti čovjekove okoline i sarađuju, ukoliko je to neophodno, na njenom daljem razvoju.

Princip 25

Mir, razvoj i zaštita čovjekove okoline su međusobno ovisni i nedjeljivi.

Princip 26

Države mirno i pomoću odgovarajućih sredstava rješavaju međusobne sukobe u oblasti čovjekove okoline, a u skladu sa Poveljom Ujedninjenih nacija.

Princip 27

Države i narodi sarađuju u dobroj namjeri i u duhu partnerstva prilikom ispunjavanja principa koje sadrži ova Povelja, kao i prilikom daljeg razvoja međunarodnog prava u oblasti trajnog razvoja.

[Pocetak stranice]    [Pocetna stranica-Ljudska prava]