(Ako želite na svom kompjuteru/računalu snimiti cjelokupan tekst ili njegove dijelove radi dalje upotrebe/uporabe, onda te dijelove teksta markirajte/označite sa "Strg + A" ili mišem, a potom pritisnite "Strg + C". Nakon toga možete otvoriti Vaš program za obradu teksta, na primjer Microsoft Word, te unijeti ranije markirani tekst naredbom "Strg + V")

Internacionalni Pakt o građanskim i političkim pravima (19. decembar 1966.)

DRŽAVE POTPISNICE OVOG PAKTA RAZMATRAJUĆI I UZIMAJUĆI U OBZIR SAZNANJA DOGOVORILE SU

I dio 

(1) Svi narodi imaju pravo na samoodređenje. Po ovom pravu oni slobodno odlučuju o svom političkom statusu, te slobodno određuju svoj privredni, socijalni i kulturni razvoj. 

(2) Svi narodi mogu upotrebljavati prirodna blaga i sredstva u svoje sopstvene svrhe, ne kršeći pri tom obaveze koje proizilaze iz internacionalne privredne saradnje/suradnje po osnovu općeg blagostanja, te obaveze proizašle iz prava naroda. Ni jednom narodu ne smiju se oduzeti njegova sredstva egzistencije. 

(3) Države potpisnice Pakta, uključujući i države koje su odgovorne za upravu u oblastima koje nemaju sopstvenu vladu, moraju poštovati pravo na samoodređenje, te pomagati njegovo ostvarenje shodno odredbama Povelje Ujedinjenih nacija. 

(1) Svaka država potpisnica obavezuje se na poštovanje prava pomenutih u ovom Paktu, kao i na garanciju tih prava svim osobama koje se nalaze na njenom teritoriju ili su pod njenom vlašću, neovisno/nezavisno od rase, boje kože, pola/spola, jezika, religije, političkog ili drugog ubjeđnja, nacionalnog ili socijalnog porijekla, imovine, rođenja ili posebnog statusa. 

(2) Svaka država potpisnica obavezuje se da će u skladu sa svojim ustavnim postupcima i drugim odredbama ovog Pakta poduzeti potrebne korake u cilju donošenje zakonodavnih i drugih odredbi koje su potrebne radi osiguranja ostvarenja prava priznatih u ovom Paktu, ukoliko takve odredbe već ne postoje. 

(3) Svaka država potpisnica obavezuje se,

a) da će voditi brigu o tome da svaka osoba čija ptava priznata ovim Paktom budu povrijeđena ima pravo da uloži žalbu, čak iako je do povrede prava došlo od strane druge osobe koja je djelovala u skladu sa pravilom službe; 

b) da će voditi brigu o tome da će svaka osoba koja podnese ovakvu tužbu imati priliku da ustanovi svoje pravo putem nadležnog sudskog, upravnog, zakonodavnog ili nekog drugog organa koji je po pravnim propisima dotične države nadležan za sporove ovakve vrste, te da će toj osobi biti zagarantirana sudska pravna zaštita; 

c) da će voditi brigu o tome da mjesta kojima se delegira nadležnost za ovakve žalbe imaju takvu važnost. 

Države potpisnice obavezuju se na garanciju jednakopravnosti muškarca i žene pri ostvarivanju svih građanskih i političkih prava navedenih u ovom Paktu. 

(1) U slučaju općeg vanrednog stanja koje prijeti životu nacije i koje se javno proglasi, države potpisnice mogu posegnuti za mjerama koje obaveze navedene u ovom Paktu stavljaju van snage, ali samo u tolikoj mjeri, koliko to opće stanje zahtijeva. Naravno, sa pretpostavkom da ovakve mjere nisu protivne njihovim drugim obavezama narodnog prava te ne sadrže diskriminaciju po osnovu rase, boje kože, pola, jezika, religije ili socijalnog porijekla.  

(2) Na osnovu predhodne odredbe članovi  6, 7, 8 (stavke 1 i 2), 11, 15, 16 i 18 nesmiju biti stavljeni van snage. 

(3) Svaka država potpisnica koja ostvaruje pravo stavljanja određenih odredbi van snage, ima obavezu da ostale države potpisnice Pakta obavijesti putem izvještaja upućenog Generalnom sekretaru Ujedinjenih nacija, koje je odredbe stavila van snage i koji sui njeni razlozi za takav čin. Na isti način država potpisnica je obavezna da u drugom izvještaju Generalnom sekretaru UN-a obavijesti ostale države potpisnice kada će mjera stavljanja van snage nekih odredbi ovog Pakta završiti. 

(1) Niti jedna odredba ovog Pakta ne smije se tumačiti tako da daje pravo jednoj državi, jednoj grupi ili jednoj osobi da obavlja bilo kakvu djelatnost koja bi ukazivala na ukidanje ili ograničavanje prava i sloboda priznatih ovim Paktom.  

(2) Osnovna ljudska prava koja postoje u državama potpisnicama priznata putem zakona, ugovora, odredbi ili jednostavno običajna prava ne smiju biti ograničavana ili stavljena van snage pod izgovorom da ovaj Pakt ne priznaje ta prava ili ih priznaje samo u određenoj mjeri. 

(1) Svaki čovjek ima urođeno pravo na život. Ovo pravo mora se zakonski štititi. Nikome život ne smije biti oduzet samovoljom drugoga. 

(2) U državama u kojima još uvijek postoji smrtna kazna, ona se smije odrediti samo kao najstroža kazna za najteže zločine po osnovu zakona koji su važili u vrijeme izvršenja zločina i koji nisu protivrječni odredbama ovog Pakta i konvencijama o prevenciji i kažnjavanju genocida. Ova kazna smije se provesti samo po osnovu pravosnažne presude koju je donio nadležni sud. 

(3) Ukoliko je ubijanje činjenica genocida, onda ovaj član ne daje pravo državama potpisnicama da se odreknu obaveza koje su preuzeli po odredbama konvencije o prevenciji i kažnjavanju genocida.  

(4) Svaki osuđenik na smrtnu kaznu ima pravo da moli za pomilovanje ili preinačenje kazne. Amnestija, pomilovanje ili preinačenje kazne može biti ostvareno u svim slučajevima. 

(5) Smrtna kazna ne smije se izreći za zločine koji su izvršili mladi ispod 18 godina niti se smije provesti nad trudnicama. 

(6) Niti jedna odredba ovog člana ne smije se koristiti kao argument koji bi usporio ili sprječavao ukidanje smrtne kazne. 

Niko ne smije biti podređen mučenju, ne smije biti tretiran na užasan, nečovječan ili ponižavajući način, niti smije biti podvrgnut takvoj kazni. Posebno, niko ne smije biti podvrgnut medicinskim ili naučnim eksperimantima bez samovoljnog prsitanka na to. 

(1) Niko ne smije biti držan u ropstvu; Držanje robova i trgovina robljem u svim oblicima su zabranjeni. 

(2) Nikoga se ne smije držati u pravnoj ili ekonomskoj ovisnosti od nekog drugog. 

(3)

a) Niko ne smije biti prisiljavan na prisilni ili obavezni rad; 

b) Slovo a ove stavke ne smije se shvatiti tako da ono isključuje određene kazne prisilnim radom kao oblikom oduzimanja slobode kažnjenicima, koje se u nekim državama izriču nadležni sudovi kao kaznanu presudu;

c) u »prisilni ili obavezni rad« u smislu ovog člana ne ubraja se

I) ni jedna vrsta rada ili usluga pod slovom b ove stavke, koja se u pravilu zahtijeva od osoba kojima je pravnom sudskom odlukom oduzeta sloboda ili je taj rad način oduzimanja slobode dotičnoj osobi; 

II) ni jedna usluga ili rad vojne vrste, niti usluge koje su u državama koje iz određenih razloga priznaju i odobravaju odbijanje služenja vojnog roka zakonski propisane kao nacionalne usluge;  

III) ni jedna usluga u slučaju vanrednih stanja ili katastrofa, koje prijete životu i blagostanju zajednice,  

IV) ni jedna usluga ili rad koji pripadau u normalne građanske obaveze. 

(1) Svako ima pravo na ličnu slobodu i sigurnost. Niko ne smije biti uhapšen samovoljom nekog drugog ili iz istog razloga biti držan u pritvoru. Nikom ne smije biti oduzeta sloboda, osim da za to postoje zakonski određeni razlozi, a i onda se to provodi poštujući postupak propisan zakonom. 

(2) Svakom uhapšeniku se prilikom njegovog hapšenja moraju iznijeti razlozi hapšenja, te mu se moraju saopštiti optužbe podignute protiv njega.  s

(3) Svako ko je uhapšen pod sumnjom da je izvršio kažnjivo djelo ili je zadržan u pritvoru pod takvom sumnjom mora u određenom roku ili biti oslobođen ili biti izveden pred sudca ili drugu službenu osobu koja je opunomeoćena sudačkom funkcijom, te ima pravo na sudski postupak. Ne smije biti opće pravilo da osobe koje očekuju sudsku presudu moraju biti u zatvoru, ali odluka o tome da li te osobe mogu biti na slobodi za vrijeme očekivanja presude ili ne može biti ovisna o tome da se nihovim držanjem u pritvoru osigura pojavljivanje dotičnih osoba na glavnom pretresu u toku saslušanja za vrijeme postupka i na izricanju same presude.  

(4) Svako kome je hapšenjem oduzeta sloboda ima pravo da zatraži sudski postupak u tijeku kojeg se neopozivo odlučuje o pravosnažnosti hapšenja, te o njegovom eventualnom puštanju na slobodu ukoliko mu je sloboda nepravedno oduzeta. 

(5) Svako ko je nepravedno uhapšen i bio u pritvoru ima pravo na odštetu. 

(1) Prema svakome komu je oduzeta sloboda mora postojati ljudska norma ponašanja te se mora poštovati njegovo ljudsko dostojanstvo. 

(2)

a) Okrivljeni se moraju držati odvojeno od osuđenih i to kako odgovara njihovom položaju neosuđenih, osim ukoliko ne vladaju vanredne okolnosti;  

b) Maloljetni okrivljeni moraju se odvojiti od odraslih, te im se presuda mora izreći štop je prije moguće.

(3) Izvršenje kazne uključuje i ophođenje prema zatvorenicima na način koji je usmjeren ka njihovom poboljšanju i ponovnoj reitegraciji u društvo. Maloljetni izdržavaoci kazne moraju se odvojiti od odreslih i prema njima se mora ponašati shodno njihovoj dobi i pravnom položaju. 

Niko ne smije biti uhapšen samo zato jer nije u stanju da ispuni ugovornu obavezu. 

(1) Svako ko ima pravnu osnovu da se zadržava na teritoriju jedne države ima pravo da se tamo slobodno kreće i da slobodno bira svoje mjesto stanovanja. 

(2) Svako ima slobodu da napusti određenu zemlju uključujući i njegovu sopstvenu. 

(3) Gore pomenuta prava smiju biti ograničena samo ako je to zakonski predviđeno i ako je to neophodno u cilju zaštite nacionalne sigurnosti javnog reda (ordre public), zdravlja naroda, javnog morala ili prava i sloboda drugih i ako se ograničenja slažu sa ostalim pravima priznatim u ovom Paktu. 

(4) Nikome sam,ovoljno ne može biti uskraćeno pravo da uđe u svoju sopstvenu zemlju. 

Stranac koji po pravnoj osnovi boravi na teritoriju države potpisnice, može dobiti izgon sa teritorija dotične države samo po osnovu pravno donešene odluke, i njemu (strancu) je dozvoljeno, ukoliko ne postoje obvezujući razlozi nacionalne sigurnosti, da podnese argumente protiv svog izgona, te da ovu odluku preispita putem nadležnih organa, odnosno putem određenih osoba u jednom ili više nadležnih organa, te da za tu priliku ima zastupnika. 

(1) Svilj ljudi jednaki su pred sudom. Svako ima pravo na to da se o kaznano-pravnoj tužbi podignutoj protiv njega ili o njegovim civilnim pravima i obavezama raspravlja pred nadležnim, nezavisnim, nepartijskim sudom koji počiva na slovu takona i to da se ta javna rasprava vodi na sudu doličan način. Iz moralnih razloga, razloga javnog reda (ordre public) ili iz razloga nacionalne sigurnosti ili ako je to u interesu zaštite života umiješanih strana moguće je u jednom demokratskom - ukoliko je to po ocjeni nadležnog suda neophodno potrebno - pod posebnim okolnostima pod kojima bi javnost mogla negativno utjecati na interese i pravednost postupka, moguće je, dakle isključiti štampu i javnost iz cijelog jednog dijela procesa; svaka presuda bilo u civilnom ili kazneno-pravnom postupku mopra se javno proglasiti, ukoliko se ne radi o povredi interesa maloljetnika ili se postupak tiče razvoda braka ili skrbništva nad djecom.   

(2) Svako ko je optužen za krivično djelo ima pravo da ga se tretira kao nevinog dok mu se ne dokaže krivica. 

(3) Svako ko je optužen za krivično djelo ima u toku postupka pravo ne slijedeće minimalne garancije: 

a) Obavezno je i neophodno da se odmah raspravlja o načinu i razlogu opružbe podihnute protiv njega na njemu razumljivom jeziku;

b) On mora imati dovoljno vremena i prilike za pripremu svoje odbrane i za kontakt sa svojim braniteljem kojeg sam bira; 

c) Bez nepotrebnog odlaganja mora se donjeti presuda u njegovom slučaju; 

d) On ima pravo da bude prisutan u toku procesa, te da se brani sam ili da svoju odbranu povjeti branitelju po svom izboru; ukoliko on nema branitelja, mora mu se objasniti njegovo pravo da uzme branitelja; ukoliko on nema stredstava da plati branitelja, branitelj mu se mora pozvati ako je to u interesu zaštite prava neophodno; 

e) On smije postavljati pitanja ili dati da se pitanja postavljaju svjedocima optužbe ili pozvati na ispitivanje svjedoke odbrane pod istim uvjetima kakve imaju svjedoci optužbe; 

f) On može zatražiti neprestano prisustvo prevodioca ukoliko ne razumije ili ne govori jezik na kojem se vodi postupak; 

g) On ne smije biti prisiljen da kao svjedok kaže nešto protiv sebe ili da se izjasni krivim. 

(4) Protiv maloljetnika postupak se mora voditi na način koji odgovara njihovoj dobi i na način koji ubrzava nihovu ponovnu reitegraciju u društvo. 

(5) Svako ko je osuđen zbog nekog krivičnog djela ima pravo žalbe i preispitivanja tačnosti presude kod višeg suda. 

(6) Ukoliko se neko pravosnažno osudi zbog krivičnog djela, te se presuda kasinije poništi ili se osuđenik pomiluje jer neka nova ili novootkrivena činjenica ključno pokazuje da je presuda bila pogrešna, te ukoliko je osuđenik na osnovu ovakve presude već izdražavao dio ili cijelu kaznu, onda se shodno zakonu osuđeniku mora platiti nadoknada za izdražavanje takve kazne, ukoliko se ne dokaže da je pravovremeno otkrivaje dotičnje činjenice koja je dovela do izmjene presude djelimično ili u potpunosti ovisilo od njega. 

(7) Nikome se ne smije zbog jednog krivičnog djela za koje mu se sudilo, te nakon čega je po zakonu i krivičnom postupku jedne zemlje proglašen nevinim i oslobođen, biti ponovo progonjen i kažnjavan.  

(1) Niko ne smije biti kažnjen zbog nekog djela koje u vrijeme njegovog počinjavanja nije bilo kažnjivo po nacionalnom i internacionalnom pravu. Isto tako ne može se odrediti teža kazna za počinjeno krivično djelo od kazne oja je u trenutku kada je krivičn djelo počinjeno bila zakonski važeća. Ukoliko se nakon što je djelo počinjeno zakon promijeni, te se za počinoce takvih krivičnih dijela odredi blaža kazna nego je bila ranije, pri donošenju presude, mora se izreći blaža kazna neovisno o zakonu koji je važio u vrijeme kada je djelo počinjeno. 

(2) Ovaj član ne isključuje presude ili kazne osobi zbog počinjenog krivičnog djela, koje je u vrijeme kada je počinjeno bilo kažnivo po opće priznatim pravnim principima zajednice. 

Svako ima pravo da svugdje bude priznat kao pravno odgovoran. 

(1) Niko ne smije biti izložen samovoljim i protupravnim upadima njegov praivati život, njegovu porodicu, stan, njegovu prepisku, niti smije biti izložen protupravnom negativnom utjecaju na njegovu čast i glas.  

(2) Svako ima pravo na pravnu zaštitu protiv ovakvih upada i ometanja. 

(1) Svako ima pravo na slobodu razmišljanja, savjesti i upražnjavanja religije. Ovo pravo obuhvata i slobodu da neko upražnjava ili preuzme religuju po svom izboru ili u zajednici sa drugima, javno ili privatno, službom Bogu, poštovanjem religioznih običaja te upražnjavanjem i tumačenjem te religije drugima. 

(2) Niko ne smije biti stavljen pod prisilu, niti ga se na taj način može prisiliti da se odrekne slobode upražnjavanja i biranja religije i shvatanja svijeta. 

(3) Sloboda upražnjavanja sopstvena religije smije biti ograničena samo zakonskim predviđenim ograničenjima koja su potrebna radi zaštite javne sigurnosti, reda, zdravlja, morala i osnovnih prava i sloboda drugih. 

(4) Države potpisnice obavezuju se da će osigurati slobodu roditelja, odnosno skrbnika ili njegovatelja da djecu odgajaju religiozno i maralno prema standardima svojih sopstvenih ubjeđenja. 

(1) Svako ima pravo na neograničenu slobodu mišljenja. 

(2) Svako ima pravo na slobodno izražavanje svog mišljenja; ovo pravo uključuje i slobodu da se neovisno o granicama država pribavljaju, dobijaju, te dalje dijele informacije i mišljenja svake vrste, usmena, pismena umjetnička djela ili neka druga sredstva po sopstvenom izboru.

(3) Uživanje prava predviđenih svakom 2 povezano je sa posebnim obavezama i odgovornostoma, te stoga može biti zakonski ograničeno ukoliko je to potrebno 

a) radi poštivanja prava i dobrog glasa drugih;

b) radi zaštite nacionalne sigurnosti, javnog reda (ordre public), zdravlja nacije i javnog morala. 

(1) Svaka ratna propaganda zabranjuje se zakonom.

(2) Svako istupanje u smislu nacionalne, religiozne ili rasističke mržnje, kojim se poziva na diskriminaciju, neprijateljstva ili silu, zabranjuje se zakonom. 

Priznato je pravo na mirno okupljanje. Upražnjavanje ovog prava ne smije podleći nikakvim drugim ograničenjima osim zakonskim ograničenjima koja su potrebna u državi radi zaštite javne sigurnosti, javnog reda (ordre public), zdravlja nacije, javnog morala, ili radi zaštite prava i sloboda drugih. 

(1) Svako ima pravo da se udružuje sa nekim drugim, kao i da soniva sindikate radi zaštite svojih interesa, te da im pristupa. 

(2) Upražnjavanje ovog prava ne smije podleći nikakvim drugim ograničenjima osim zakonskim ograničenjima koja su potrebna u državi radi zaštite javne sigurnosti, javnog reda (ordre public), zdravlja nacije, javnog morala, ili radi zaštite prava i sloboda drugih. Ovaj član ne suprotstavlja se zakonskim ograničenjim upražnjavanja ovog prava za pripadnike vojnih ili policijskih snaga. 

(3) Niti jedna odredba ovog člana ne daje punomoć državama potpisnicama pakta da provedu mjere koje bi ugrožavale garancije Sporazuma internacionalnih radnih organizacija iz 1948. o slobodi ujedinjavanja i zaštiti prava ujedinjavanja.

(1) Porodica je prirodno jezgro društva i ima pravo na zaštitu putem društva i države. 

(2) Priznaje se pravo muškarca i žene da u dobu kada su spremni na brak zaključe isti i osnuju porodicu. 

(3) Brak se smije zaključiti samo nakon slobodno izražene volje oba bračna partnera. 

(4) Države potpisnice određenim mjerama osigurat će da bračni drugovi imaju ista prava prilikom sklapanja braka, u braku i pri rastavi braka. Mora se snositi briga za neophodnu zaštitu djece u slučaju razvoda braka. 

(1) Svako djete bez diskriminiranja po osnovu rase, boje kože, pola, jezika, religije, nacionalnog ili socijalnog porijekla posjeda, rođenja ima pravo na zaštitne mjere putem svoje porodice, društva i države koji prepoznaju i poštuju njegov položaj maloljetnika. 

(2) Svako djete po rođenju mora neodložno biti unjeto u registar i dobiti ime. 

(3) Svako djete ima pravo da dobije državljanstvo. 

Svaki građanin ima pravo i mogućnost bez razlikovanja značajki navedenih u članu 2 i bez ograničenja 

a) da neposredno ili putem izabranih zastupnika učestvuje u stavranju i oblikovanju javnih prilika; 

b) da bira i bude izabran na pravim, redovnim, općim, jednakim i tajnim izborima, na kojima je zagarantirano slobodno izražavanje volje birača; 

c) da ima pristup jevnim službama svoje zemlje pod općim principima jednakopravnosti. 

Svi ljudi jednaki su pred zakonom i imaju bez diskriminiranja jednako pravo na zakonsku zaštitu. U ovom smislu zakon mora zabraniti svako diskriminranje, posebno zbog rase, boje kože, pola, jezika, religije, političkih ili drugih ubjeđenja, nacionalnog i socijalnog porijekla, posjeda, rođenja ili nekog drugog statusa, te mora svima garantirati jednaku i dleotvornu zaštitu. 

U državama u kojima postoje etničke, religiozne ili jezičke manjine, pripadnicima ove manjine ne smije biti uskraćeno pravo da zajedno sa pripadnicima svoje grupe njeguju svoj kulturni život, da izražavaju i upražnjavaju svoju religiju, te da se služe svojim jezikom. 

(Sastav odbora za ljudska prava i bliže odredbe vezane za sastav i zadatke ovog gremija) 

(...)

Niti jedna odredba ovog Pakta ne smije se tumačiti tako da ograničava odredbe Povelje Ujedinjenih nacija ili statute posebnih organizacija Ujedinjenih nacija u kojima su regulirani dotični zadaci Ujedinjenih nacija i posebnih organizacija Ujedinjenih nacija vezani za pitanja obrađena ovim Paktom. 

Niti jedna odredba ovog Pakta ne smije se tumačiti tako da nekom narodu osporava pravo na uživanje i potpuno i slobodno korištenje njegovog prorodnog blaga i prirodnih resursa.  

(1) Ovaj ugovor stoji na raspolaganju za potpisivanje, a samim tim i postajanje partije ovog ugovora svim članicama Ujedinjenih nacja, svim članicama posebnih organizacija Ujedinjenih nacija, svim državama potpisnicama povelje o Međunarodnom sudu, te svakoj drugoj državi koju pozove Genaralna skupština Ujedinjenih nacija. 

(bliže odredbe vezane za ratifikaciju i stupanje na snagu)

(...)

[Početak stranice]    [Početna stranica Ljudska prava]    [Pregledni dijagram]

Teme:  Ljudska prava  I  Uzori  I  Demokratija  I  Partije  I  Evropa  I  Globalizacija  I  Ujedinjene nacije  I  Održivi razvoj

Metode:    Politička didaktika    II    Pedagogija mira    II    Metode

     

Ovu online ponudu političkog obrazovanja razvila je agora-wissen, študgartsko društvo za političko opismenjavanje putem novih medija (GbR). Ukoliko imate pitanja ili nekih sugestija, molimo Vas da nam se obratite.