Sastavni dijelovi apartheid-režima (V): Političko obespravljivanje i pritisci na opoziciju 

Očigledno je da je vlada na taj način za sebe stvorila instrument samovolje, kojim su nevoljeni crnci, - ali i opozicioni bijelci - mogli biti "povučeni iz saobraćaja". Bilo kakvo političko djelovanje bilo je otežano, odnosno stavljeno pod pritisak. 

Žrtva ovih zakona bio je i do danas širom svijeta poznati African National Congress (ANC), partija Nelson Mandele i Oliver Tambos, koji su 8. aprila 1960. godine zabranjeni aktom vlade i njihov rad je bio osuđen na ilegalu.  

[Ostale materijale o ovoj oblasti naći ćete u odjeljku Otpor]

[Početak stranice]

Primjer porodice Maqolo

Prije tri godine Gladys Maqolo je bila majka trojice zdravih dječaka. Danas jedan od njih važi kao nestao. "Nestao" je nakon kratkog boravka u policijskoj stanici. Drugi od njih je stalno kod kuće. U nekoliko dana boravka u policijskoj stanici on je zadobio teška oštećenja na mozgu. Treći sin je u zatvoru otkako ga je policija 1987. godine uhapsila (...).  

Suprug gospođe Maqolos proveo je 8 godina u  Robben Island (najosiguranijem zatvoru za političke zatvorenike, u kojem je bio zatvoren i Nelson Mandela), ali njen sin, Mbuyiselo Maxin, uopće nije bio politički zatvorenik, za razliku od Willema, njegovog brata, koji je bio sindikalac ili Afrika, drugog brata, člana United Democratic Front. 

1. oktobra 1984. godine Mbuyiseloa su iznenadili i napali dok se vraćao kući od jednog prijatelja kod kojeg je bio u posjetu/posjeti. U tom napadu on je povrijeđen i proveo je noć u bolnici. Sljedećeg jutra prijavio je slučaj policiji, pošto je prepoznao jednog od napadača. Službenik je pokušao da ga odgovori od podizanja tužbe, rekao mu je da on poznaje napadača i da ovaj nema oca. Nakon nekoliko dana Mbuyiselo je opet otišao u policijsku postaju/stanicu. Nije se više vratio kući.

Gospođa Maqolo je tražila svog sina svuda, ali bez ikakvih rezultata. Nakon 5 dana dobila je obavijest da treba doći u bolnicu Livingstone, ali da joj je potrebna dozvola da ga vidi. Kada je prišla krevetu svoga sina, on se ponašao kao luđak. 

[Početak stranice]

"Nije me prepoznao. Bio je vezan za krevet i vikao je. Policija ga je čuvala. Pitala sam ljekara, šta je s njim. Ljekar mi je rekao da bih trebala pitati u St. Albansu, šta se dogodilo. Oni bi trebali znati." 

Gospođa Maqolo dobila je dozvolu da posjećuje svog sina. Na dozvoli je pisalo da je on osuđen na 60 dana zatvora ili na novčanu kaznu od 30 randa. Na mjestu gdje je trebao biti upisan razlog osude stajao je samo križić. Gospođa Maqolo dala je papire jednom advokatu/odvjetniku, koji je ustanovio da je njenom sinu pripisano sarađivanje/surađivanje i kontaktiranje u tajnosti sa jednim od zatvorenika. 

Nakon toga uslijedili su događaji koji gospođi Maqolo uopće nisu bili jasni. Činilo joj se da doživljava noćnu moru, s obzirom da je njen sin stalno transportiran iz bolnice u zatvor i obratno, a ona je pokušala ne izgubiti njegov trag. Konačno, jednog dana, pred njenom kućom zaustavilo se policijsko teretno vozilo i bolničko vozilo i njen sin je unešen u kuću kao kakvo "mrtvo dojenče". Na sebi je imao majicu i pidžamu.  Njegove farmerice i ostali dijelovi odjeće bili su u jednoj torbi; farmerice su bile oprane." On je ranije bio zdrav 30-ogodišnjak, hranilac porodice.  

Advokat/odvjetnik gospođe Maqolos pokušao je da razjasni slučaj, ali jedan zatvorenik sa kojim je transportiran sin gospođe Maqolos u St Albans zatvor i koji je rekao da je Mbuyiselo u automobilu bio nepovrijeđen, promijenio je svoj iskaz i rekao da je Mbuyiselo imao povredu glave i prije nego je transportiran u zatvor(...).  

[Početak stranice]

U februaru (1987.) gospođa Maqolo imala je dvije osnovne brige.  Prva je bila da je njen sin Willem, nestao. U septembru 1986. godine on je bio na kratko uhapšen i nakon njegovog puštanja ona više nije znala njegovo pravo mjesto boravka. On je nije posjećivao - kao ranije - za vrijeme Božića. Policija je tragala za njenim sinom Afrika, i u toku jednog od pretresa njene kuće našli su pismo od Afrike upućeno Willemu. Ona misli da to možda ima veze sa njegovim nestankom. 

Njen drugi problem je bio da policija državne bezbjednosti nije prestajala da u svako doba dana ili noći dolazi u njenu kuću tražeći njenog sina, Afrika. Policiji je uvijek govorila da ne zna gdje je on iako je ponekad dolazio u posjet/posjetu. 

8. decembra gospođa Maqolo je došla u ured (der Black Sash) i pokazala letak na kojem je bila slika njenog sina Afrika sa natpisom "We want him / Ons soek hom". Osim slike na letku je bila informacija o štrajku (crnaca) za koji se Afrika smatrao odgovornim(...). 

Jednom prilikom kada je policija ponovo pretraživala kuću gospođe Maqolo, tražeći Afriku, i kada ga nisu našli, htjeli su ponovo sa sobom da povedu retardiranog Mbuyiseloa. Ona kaže da je on gotovo poludio od straha, da je vikao na policiju i da su ga na kraju pustili. 

Gospođa Maqolo je prošle godine provela jedan mjesec u bolnici zbog čira na želucu i zbog nervnog sloma. 9. maja 1987. godine policija je, ipak, uhapsila njenog sina, Afrika. na to je gospođa Maqolo odgovorila: "Makar su priznali da je kod njih, znam da je u zatvoru."  

[preuzeto iz:  Sash, Band 30, Nr. 2 August 1987, 12ff.]

[Početak stranice]

[Ostali sastavni dijelovi apartheid-režima: Homelands, Klasificiranje, Društvo, Privreda]