Osnovni elementi demokratične/demokratske države (III): Vlada 

Vlada i uprava po tradicionalnom razumijevanju egzekutiva ubrajaju se u važne elemente države. Kako treba da izgledaju vlada i uprava u jednoj demokratičnoj/demokratskoj državi? O tome se govori u sljedećem tekstu. 

[Početak stranice]

---

Vlada i uprava: Instrumenti vlasti

(...) Svugdje, gdje god egzistiraju ljudske zajednice postoji potreba za upravom. Po iskustvima iz historije/povijesti ovaj zadatak mogu obavljati ili samo pojedinci ili jedan vrlo mali krug ljudi. Samo tada je moguće da se u okviru zajednice donose odluke i da se raspravlja. Veći gremij, kao što je parlament ili cjelokupni građani jedne države, može kontrolirati ove procese, te određivati pravila djelovanja i pravce odluka, ali oni ne mogu zamijeniti vladu. 

Vlada je opet sposobna da pronađe rješenja i da vlada samo pod uvjetom/uslovom da se njene odluke ispunjavaju. U tjeku/toku porasta država i porasta državnih zadataka, te kompliciranja pitanja suživota ljudi, razvio se još jedan državni aparat, podređen vladi – državna uprava, koja je u međuvremenu dobila toliko zadataka i toliko na značaju da se na egzekutivnom nivou vlada i uprava razlikuju i institucionalno. U modernim demokracijama/demokratijama zajednički zadaci uprave i vlade su svakodnevnica. U obje institucije građani susreću državnu vlast.

[Početak stranice]

Historija/povijest nam je pokazala zaista različite forme vlade. Tek u posljednja dva vijeka uvriježilo se mišljenje da vlade moraju biti uspostavljane na vremenski ograničen rok, te da podliježu kontroli. U doba apsolutizma kraljevi i knezovi vladali su suvereno bez obveze/obaveze pravdanja svojih odluka pred svojim potlačenima. Zbog toga se tu govori o autokratskim vladama, nasuprot republikanskih i konstitucionalnih, kakve poznajemo iz modernih demokratičnih/demokratskih sistema. Nastajenjem i jačanjem parlamenata na mjesto Bogom datih kraljeva i knezova stala je vlada koja je bila odgovorna parlamentu. U sadašnjosti ona nije ništa drugo do vladavina vodeće većine u parlamentu, koja proizilazi iz parlamenta i na taj način i zauzima određene procente mjesta u vladi. Ali, čak i kada vlada proizilazi iz direktnog izbora naroda, kao što je slučaj sa američkim sistemom, gdje vladu predstavlja predsjednik, ipak se zadržava kontrola od parlamenta, tako da američki predsjednički sistem nije ništa drugo do varijacija vlade koja je ograničena u svojim moćima i izabrana samo na određeni period.

Ako neko sa dobrim razlozima tvrdi da Tip parlamentarne ili predsjedničke demokracije/demokratije predstavlja najatraktivniju formu političkog vodstva/vođstva, mora ipak priznati da se čak i u našem stoljeću/vijeku doživljavaju padovi u autokratske forme vladavine. To ne važi samo za vojne diktature koje se uvijek iznova pojavljuju kao u slučaju poljskog Pilsudski u doba između dva svjetska rata, nego i za nove forme totalitarnih režima , kakvi su se izgradili u nacionalističkoj  Njemačkoj i staljinističkoj Rusiji.

Ovdje se čak postigao novi nivo autokratske vladavine, jer je uz pomoć modernih tehničkih sredstava potpuno uspjela centralizacija svih državnih instanci i gotovo potpuna manipulacija društvenog života. Kontrola dotoka informacija putem aparata državne bezbjednosti ugušila je svaki pokušaj neovisne izgradnje mišljenja i volje kod stanovništva, te prisilila stanovništvo na prilagođavanje i pokoravanje.

[Početak stranice]

I danas (...) neki dijelovi svijeta žive pod autokratskim režimima. (...) Ali, nema sumnje da opozicione snage uvijek kao nit vodilju uzimaju sliku političkog uređenja u kojem je vlada izabrana na određen period, podlozna promjenama i gdje ju je moguće pozvati na odgovornost. Volja čovjeka da sam određuje svoju sudbinu, te da ima jednakopravnost i socijalnu sigurnost okreće se sve više protiv samovolje i apsolutizma, što po demokratičnim/demokratskim mjerilima nisu dozvoljene forme državnog uređenja. Zato za diktatore više nigdje na svijetu nema sigurne budućnosti, kako god da se činio jakim njihov sistem vladavine.

(...) Demokratično/demokratsko-konstitutivno političko vodstvo/vođstvo i stručna uprava djeluju svakodnevno jedna sa drugom i jedna pored druge iz čega proizilazi praktičan dio državne djelatnosti i državne vlasti. Ona, državna vlast, odgovorna ja volji naroda i uvjetima/uslovoma života njenih građana. Time dolazi do permanentnog konflikta između demokratičnih/demokratskih impulsa i zahtjeva za državnim uslugama. Taj konflikt mora se stalno rješavati u korist obiju strana jer obje pripadaju državi i obje su pretspostavka za demokratičnu/demokratsku zajednicu (...).

[preuzeto iz: Waldemar Besson/Gotthard Jasper, Vodič kroz moderne demokracije/demokratije, Sastavni dijelovi slobodnog državnog uređenja, Bonn 1990.]

[Početak stranice]