Sljedeći tekst rasvjetljava težak odnos osnovnih prava i demokracije/demokratije. Jasno je da demokratija ne može postojati bez osnovnih prava, ali u kolikoj mjeri postoje napetosti između njih? Tekst je podijeljen u sljedeće odlomke:  Osnovni problem Demokratija kao forma vladavine Demokratija kao metoda legitimacije vlasti Demokratija kao postupak dobijanja prava Demokracija kao dio suodređenja [Detaljne informacije na temu Osnovna i ljudska prava naći ćete na dadalos-u u okviru tematskog kompleksa Ljudska prava]

Osnovna prava i demokratija

Osnovni problem 

(...) Politička nauka i političko obrazovanje sve više ukazuju na međusobnu ovisnost ove dvije komponente: (...) Osnovna prava konstituiraju demokraciju/demokratiju, a demokratski sistem osigurava osnovna prava. 

Nije uvijek slučaj da se ta veza između demokracije/demokratije i osnovnih prava vidi kako je to samo po sebi razumljivo. Kamen temeljac sastoji se u tome da osnovna prava onemogućavaju državi upliv u područja privatnog i društvenog života, dok se upravo u državnom djelovanju konstituira suverenitet - ovuhvatno samoodređenje naroda. Već u Francuskoj revoluciji bilo je stremljenja da se Deklaracijom o ljudskim i građanskim pravima zamijene odrednice o općoj i suverenoj volji naroda. Ovdje dva principa dolaze u konflikt: demokratično/demokratsko prvobitno pravo da se može sudjelovati/učestvovati u odlukama koje se tiču zajednice, i zahtjev osnovnih prava da se ne bude na raspolaganju državi. Očigledno je da nema jednostavnog puta koji vodi iz ove kontraverze/kontroverze (...). Da bi se diferencionalnije razumjele veze između demokracije/demokratije i osnovnih prava neophodno je pojam demokracije/demokratije shvatiti višedimenzionalno.  

[Početak stranice]        [Natrag na pregled]

Demokratija kao forma vladavine

Ako pođemo od toga de demokratija nije ukidanje vlasti, nego legitimiranje državne vlasti od naroda, i onda su osnovna prava u ovoj formi vladavine ljudi nad ljudima ipak poljuljana, s obzirom da se i vlast koja je legitimirana od naroda može zlouporabiti/zloupotrebljavati. Pošto čak i pravno regulirana vlada i uprava može počiniti nepravdu, građaninu je potrebna zaštita. Pošto političke procese i to upravo one u demokratiji karakteririraju interesni konflikti, sasvim je razumljivo da istovremeno realiziranje suvereniteta naroda i individualnih sloboda sa sobom nosi velike napetosti, pri čemu su individualne slobode gotovo uvijek u opasnosti.   

Demokratija kao forma vladavine u sebi sadrži i princip da većina na izborima i kod glasovanja/glasanja nadglasava manjnu i provodi svoje odluke. Mišljenja manjine ljudi u ovisnosti od položaja imaju najmanje (osnovno) pravo: ona u smislu prava na slobodu moraju i dalje da postoje i u smislu općeg blagostanja moraju se uzeti u obzir. Osim toga, ona moraju da zadrže šansu da postanu većina. Uslovi/Uvijeti za ovo su sloboda mišljenja i sloboda ujedinjavanja. Time je zaštita manjina - često imenovana osnovnim proncipom demokracije/demokratije - direktni produkt osnovnih prava. Različitosti ovog principa, čisto pravo egzistencije, uvezivanje u opće blagostanje, te stvaranje pretpostavki za promjenu mišljenja i moći, pokazuju da upravo osnovna prava postaju konstituirajući elementi demokracije/demokratije.     

Označimo li demokraciju/demokratiju kao državnu formu u kojoj je vladavina ograničena vremenski, stručnošću i prostorno (federalizam), onda su osnovna prava najprije markacije granice, na kojima slobode dolaze u opasnost. Njihova funkcija se ne zadržava samo na tome, već ide dalje samim tim što se uz pomoć osnovnih prava u ustavnom postupku ograničavaju državne vlasti. Tu, na primjer, spadaju raspodjela vlasti, obaveza poštivanja Ustava ili garancija pravnog puta. Osnovna prava u ovom smislu nisu ništa drugo nego demokratija, dakle ne stoje u određenom "odnosu" naspram demokracije/demokratije nego su njen integralni dio. 

[Početak stranice]        [Natrag na pregled]

Demokratija kao metoda legitimiranja vlasti 

Po shvatanju forme vlasti demokratija u jednoj drugoj dimenziji znači "postupak legitimiranja kontrole i kritike političke vlasti". Demokratija se ne sastoji samo od izbora, nego i od niza postupaka prije izbora koji su komunikacijske prirode, postupaka koji bi se mogli opisati kao izgradnja političke volje, i postupaka u kojima je poželjno učešće društvenih grupacija. Pri tome osnovnim pravima koja treba da štite i podupiru ove komunikacijske postupke pripada jedan od konstitutivnih zadataka demokracije/demokratije. Pod tzv. osnovnim pravima komuniciranja sloboda mišljenja, bez koje je nemoguće zamisliti demokraciju/demokratiju, opet igra veliku ulogu. Po državno-pravnim učenjima mjera te slobode postaje kriterij razvoja demokracije/demokratije - što se u "mladim" demokracijama vrlo jasno vidi. Ona omogućava kritiku političkih odluka za koje se smatra da su nepravedne, transportira želje društva u oblasti političkog odlučivanja i zahtjeva objašnjenja za donesene odluke. 

Ova prava komuniciranja ne štite samo slobodu mišljenja pojedinca, nego i slobodu mišljenja grupacija u koje se ljudi uključuju radi očuvanja interesa (sloboda ujedinjavanja) (...).  

[Početak stranice]        [Natrag na pregled]

Demokratija koa postupak dobijanja prava 

Političko uređenje se uspostavlja time što različiti društveni interesi u postupku dobijanja prava postaju obavezujuća pravila. Kako izgleda ovaj postupak dobijanja prava je odlučujuće u karakteriziranju društvenog uređenja kao demokratičnog/demokratskog, apsolutističkog ili totalitarnog. Unutar demokratičnih/demokratskih postupaka mora se razlikovati između plebiscitarnih i reprezentativnih (...). 

U odnosu osnovnih prava i demokracije/demokratije parlamenti kao zakonodavna instanca se mogu odijeniti različito: sa jedne strane oni donose zakone uz pomoć kojih se osnovna prava mogu lakše očuvati i garantirati, a sa druge strane oni tim zakonima ograničavaju osnovna prava. Ovdje se dotičemo pitanja često postavljanog u demokratiji, pitanja o povjerenju ili nepovjerenju nasuprot vlade. 

Upravo ovdje osiguranje osnovnih prava pravnim postupkom igra veliku ulogu. Kao primjeri mogu poslužiti energetska i saobraćajna politika. Kod obje ove oblasti nešto dalje nalazimo polje zaštite osnovnih prava, tj. osiguranja osnovnih potreba za toplotom i omogućenim kretanjem. Sa druge strane su opet granice koje se dotiču ograničenja osnovnih prava, na primjer prava na tjelesnu nepovredivost. Put koji vodi iz ove dileme je bar teoretski učešće građana, kojih se direktno tiče određena mjera,tj. njihovo odlučivanje koliko su spremni da se nagutaju lošeg vazduha u zamjenu za saobraćajnicu (...).   

[Početak stranice]        [Natrag na pregled]

Demokratija kao dio suodređenja

U historiji/povijesti osnovnih prava vidljivo je da su se ona najprije razvila kao prava na slobodu, a kasnije kao prava na učešće - od samog početka ona sadrže obvezu/obavezu političke odgovornosti - prema kralju i plemićima. Prelaskom na suverenitet naroda iz prava učešća razvila se samovlada, iako i ovdje svakom pripada samo njegov dio vlasti. Prema tome sa demokracijom/demokratijom se promijenio smisao učešća: to više nije bio "milostivo dodijeljen" dio vlasti, nego suodređenje kao politička mogućnost pojedinca koja je definirana u osnovnom pravu o jednakosti. Tako da osnovna prava, kako smo vidjeli ranije, nemaju samo funkcionalno značenje, nego postaju "statusna prava demokracije/demokratije". Ona su ta koja političko uređenje čine "zajednicom", time što građanima osiguravaju osobno/lično samoodređenje i političko suodređenje.

Ako se osnovnim pravima kao pravu na učešće u demokratiji pripisuje fundamentalno značenje, onda i podsticaj/poticaj njihovog prihvatanja kod osoba kojima to posebno teško pada, ima sasvim druge vrijednosne pozicije: demokratija kao uređenje ostaje živo, samo ako se njena noseća statusna prava sa strane svakog građanina ne shvate samo kao mogućnost, nego i kao politička i društvena svakodnevnica. Opasnost, da (...) se osnovna prava stave van snage danas je manja - ako nije i potpuno isključena - nego briga da država ne podupire njihovo prihvatanje i da ih građani ne shvataju dovoljno ozbiljno. Njihov zadatak kritike države, kao i jednak zadatak održanja uređenja čini ih neodvojivim od demokracije/demokratije. Država i građanin moraju shvatiti da oba zadatka spadaju jedan uz drugi i da svako odvajanje tih zadataka može ugroziti, kako prava građanina tako i održanje demokratičnog/demokratskog uređenja. 

[Hans-Otto Mühleisen; preuzeto iz: Savezna centrala za političko obrazovanja (izd.), osnovna prava, Informacije o političkom obrazovanju Br. 239, Bonn 1998.]

[Početak stranice]