Osnovni elementi demokratične/demokratske države (II):  Parlament

U demokratiji vlast proizilazi iz naroda. Njeno provođenje u pravilu je prepušteno odabranim zastupnicima, koji su okupljeni u parlamentu. Njihov najvažniji zadatak je uređenje političke linije jedne države, koju oni definiraju zakonima (zakonodavna funkcija). Zbog toga se parlament označava kao zakonodavna vlast (legislativa).  

Pošto je parlament legitimiran direktno izborom naroda, on igra odlučujuću ulogu pri dodjeljivanju ostalih funkcija vlasti (izborna funkcija). To posebno važi za vladu koje se u parlamentarnim sistemima bira od predstavnika iz parlamenta  i koja je onda odgovorna parlamentu.

Osim toga parlament ima kontrolu nad drugim organima (kontrolna funkcija), da oni ne bi djelovali po svojoj samovolji i protiv interesa naroda. Pri tome se najprije mora odrediti, koja je to volja naroda. Za to, prije svega, postoje redovni izbori, a osim toga zadatak je parlamentaraca da u toku/tijeku različitih razgo- vora i debata zastupaju mišljenja i interese svojih birača (funkcija artikuliranja), te da ustanove šta želi većina naroda (koja je zastupljena sa većinom parlamentaraca).  Osim toga, zastupnici u parlamentu imaju zadatak da obavijeste javnost o problemima koji nastanu u državi , te da organiziraju javne diskusije na tu temu (funkcija obrazovanja političke volje). U toku/tjeku tih javnih diskusija izmjenjuju se argumenti, tako da građani mogu imati uvida u postojeće probleme i informirati se na taj način.

Dijagram "Zadaci parlamenta" prikazuje pregled funkcija parlamenta.

Sljedeći tekst rasvjetljava pojedine zadatke parlamenta:

[Početak stranice]

Parlament u demokratičnoj/demokratskoj državi

Zakonodavna funkcija

U okviru zakonodavne funkcije parlament može predložiti neki zakon (pravo inicijative). Različitim organima može se dati to pravo. U parlamentarnim demokracijama/demokratijama ovo pravo, pored parlamenta, ima najmanje još i vlada. To je povezano sa tim da vlada u parlamentu gotovo uvijek ima većinu, tako da njeni prijedlozi zakona imaju velike šanse za uspjeh. 

Nakon predlaganja zakona on se u parlamentu stavlja plenumu na razmatranje. Pri tome često dođe do poboljšanja zakona. I konačno, glasa se o prijedlogu zakona. U normalnom slučaju za usvajanje zakona potrebna je relativna većina. Ukoliko se zakon tiče nekih bitnih oblasti, kao npr. Ustava, onda je potrebna veća, kvalificirana većina (npr. dvotrećinska većina). Ukoliko se postigne potrebna većina prijedlog zakona postaje važeći zakon .  

[Početak stranice]        [Natrag na pregled]

U parlamentarnoj demokratiji zastupnici u parlamentu biraju šefa vlade, a ponekad i cjelokupnu vladu. Time je vlada ovisna od većine u parlamentu, a zastupnici svojim izborom mogu imati veliki uticaj/utjecaj na politički pravac vlade. Osim toga, oni uglavnom imaju mogućnost da opozovu šefa vlade ili raspuste cijelu vladu. 

Parlament ne bira samo vladu, on često bira i članove najvišeg suda. Tim izborom organa ostalih vlasti od parlamenta legitimiraju se indirektno i dotični organi. To znači da narod ne može direktno birati šefa vlade i najvišeg suca. Narod o tome odlučuje indirektno putem parlamenta, tako da su time šef vlade i najviši sudac indirektno izabrani od naroda. Oni su legitimirani da donose odluke za narod

[Početak stranice]        [Natrag na pregled]

U okviru klasične nauke o raspodjeli vlasti, parlament (legislativa) kontrolira izvršenje zakona od strane vlade (egzekutiva). Da bi mogao obavljati ovu kontrolnu funkciju, parlament posjeduje različita sredstva, koja su u svakoj državi drukčija/drugačija. Parlament može narediti istragu, obratiti se najvišem sudu – trećoj vrsti vlasti (jurisdiktivna), ili opozvati vladu. 

Međutim, pošto je u modernim parlamentarnim demokracijama/demokratijama vlada u parlamentu zastupljena gotovo uvijek sa većinom, tako da kontrolu ne provodi parlament nego opozicija u parlamentu, dakle, manjina kontrolira većinu. 

[Početak stranice]        [Natrag na pregled]

Parlamentarci imaju zadatak da artikuliraju politička nastojanja naroda i volju birača. U idealnom slučaju birači osjećaju da ih zastupa ona ili ova frakcija u parlamentu, te da je veza između njih i izabranih vrlo uska. 

Javnim sjednicama, davanjem izvještaja/izvješća, te ciljanim informacijama o svom radu parlamentarci pokušavaju informirati građane i na taj način pomažu procesu izgradnje političke volje kod građana.

[Početak stranice]