Nastanak i razvoj polisa u Atini

Pregled:

[Početak stranice]

U "prijelaznom/prelaznom dobu" ili stoljeću/vijeku označenom kao "dark ages", koje je slijedilo nakon seobe grčkih plamena u 12. i 11. stoljeću/vijeku prije Krista razvila se osnovna etnička struktura budućnosti Grčke sa plemenima Ilira, Ilona i Dora. Nastali su zajednička religija i zajednički mitovi koji su se najprije prenosili usmenim putem. Pojam "arhajskog vremena" (ca. 800-500) bio je bitno određen nastankom grčke literature, prijelazom/prelazom sa vladavine kralja na vladavinu plemstva, razvojem polisa i grčkom kolonizacijom.  

Veza gradskih naselja i agrarne okoline državna i ekonomska neovisnost prema vani (Eleutheria, Autarkia), te unutartnja struktura polisa, koja je kao lični/osobni savez građana  predstavljala političku, ekonomsku, religioznu i kulturnu zajednicu bili su konstitutivni dijelovi fenomena nazvanog polis ("grad-država; množina: polisi). Gradsko naselje polisa u pravilu se pojavljivalo oko utvrđenog brežuljka (Akropolis), često na ostacima ranijih mikenskih naselja. 

[Početak stranice]

Otprilike istovremeno sa nastankom polisa u 8. stoljeću/vijeku prije Krista, u većini grčkih zajednica monarhiju je oslabila vladavina plemstva koja je regrutovala/rekrutirala nove najviše državne službenike. U Atini je od 683./82. vladao kolegijum Arheota koji se mijenjao svake godine i koji se najprije sastojao od Arheota Eponymos-a koji je godini dao svoje ime i u biti preuzeo sve zadatke kralja, te od najvišeg službenika za kulturu, Basileus-a.  Kasnije se ovaj kolegij proširio za službu Polemarchos, najvišeg vojnog  zapovjednika, te za šest sudskih službenika, Thesmotheten-a, tako da je klasični broj od devet Arheota produkt nešto kasnijeg razvoja. Nakon završetka njihovih dužnosti Arheoti su pristupali Plemenskom savjetu (Areiopag) u čijoj su nadležnosti, pored državnog nadzora bili i zadaci krivično-pravne prirode. 

Masa slobodnog naroda (Demos) imala je pravo govora pri odlučivanju i to u tijeku/toku 8. i 7. vijeka putem Narodne skupštine koja je djelovala sporadično i neformalno, ali koja je najkasnije do 600. godine dobila institucionalni karakter, te se do 5. vijeka razvila u centralni organ grčkog polisa, koji je odrađivao kako unutarnju/unutrašnju tako i vanjsku politiku. Izvan pravno-političkog društva grčkih građana stajali su robovi. 

[Početak stranice]

Politička vladavina plemstva koja se zasnivala na ekonomskim, a samim tim i na vojnim razmišljanjima, počela je da slabi u tijeku/toku 7. vijeka usljed ubrzanog društvenog razvoja: Faktori/Čimbenici ovog procesa bili su s jedne strane slabljenje dominirajuće uloge koju je plamstvo imalo za vrijeme vođenja ratova, i to zahvaljujući falangama - organiziranim borbenim redovima teško naoružanih građana, a sa druge strane oslobađanjem ropstva velikog broja manjih seljaka od gospodara plemenskog porijekla, nakon čega se pokazala potreba za nekom vrstom nadoknade štete, novom podjelom zemlje i novom pravnom kodifikacijom.

U ovoj fazi opadanje moći plemstva i porasta socijalnih napetosti u nekim grčkim polisima razvila se tiranija, a u drugim su postavljani suci ili zakonodavci. U Atini je nakon neuspjelog pokušaja Kylons-a (oko 635.) da uspostavi tiraniju, vlast preuzeo Drakon 624., on je preuzeo zadatak da nanovo/ponovo uspostavi pravnu jednakost i da reformira postojeće pravo. Preuzet je samo jedan dio krivičnog prava. Bitne sadržajne promjene primjećivale su se u razlici između ubojstva/ubistva i ubojstva/ubistva iz nehata, što je formalno značilo u razriješenju važenja opće krvne osvete. Oštećenoj stranci je i dalje bilo omogućeno da traži počinioca krivičnog djela, ali je sada za to trebala dozvolu od suda, a izvršenje kazne od strane države je novina koja je uvedena tek u 5. stoljeću/vijeku. 

Kasnija predanja nepravedno su "Drakonovim" zakonima pripisala preoštre mjere. Drakonovo zakonodavstvo značilo je jedan korak ka većoj pravnoj sigurnosti, ali ono ipak nije riješilo političke i socijalne probleme. 

[Početak stranice]

Ka daljoj zaoštrenoj političkoj situaciji u Atini vodili su bijeg plamstva pred revolucionarnim promjenama, životni uslovi velikog broja osiromašenih malih seljaka i neispunjavanje zahtjeva oružano sposobnih građana koji nisu pripadali plemstvu da i oni imaju pravo glasa, pri postizanju kompromisa konfliktnih stranaka 594./93. prije Krista u postavljanju Solon-a izbačenog iz plemenskog roda Medoncid-a kao arbitra. Njegov zakonik bio je vođen idejom izjednačavanje, pravičnosti (Dike) i "dobrog uređenja" (Eunomia). Nadolazeće probleme odštete i oslobađanja malih seljaka od ropstva on je riješio isplatom općeg iznosa odštete. Pored toga, zabranom zalaganja vlastite osobe/ličnosti odstranjeno je ropstvo po zaduživanju, robovi koji su već bili prodati u inostranstvo kupljeni su natrag. Ovo ukidanje ropstva odnosilo se ipak samo na građane Atine.  

Pored ostalih zakona koji su trebali biti podsticaj/poticaj za trgovinu i političko aktiviranje građana Solonova forma Ustava (kasnije označena kao timokratija u kojoj su politička prava bila ovisna od veličine lične/osobne imovine) bila je od velikog značaja: trima klasama, Hippeis-ima ("konjanici"/bogati posjednici), Zeugiten-ima (srednji seljaci i obrtnici) i Theten-ima (lako naoružani/mali seljaci i obrtnici, nadničari) Solon je dodjelio određene dijelove žetve (mjerene u šefelnima, što je otprilike 52 litra) i učinio njihova građanska prava ovisnim od ovih dijelova žetve, pri čemu se još iz klase Hippeis- a izdvajala vrhovna grupa Pentakosiomedimnoi (oko i preko 500 šefere), kojima je ostavio pravo zadržavanja Arheota. 

Osim toga, ustanovljavanjem novih političkih institucija Savjeta 400 (Boule) i Narodnog suda (Heliaia) Solon je građanima dao veće mogućnosti uticaja/utjecaja. Na činjeničnoj raspodjeli vlasti timokratsko uređenje pod utjecajem/uticajem ekonomskih razmišljanja plemstva najprije nije promijenilo ništa, ali se orijentacija ka budućnosti mogla primijetiti kada su političke promjene povezane sa ekonomskim i socijalnim, uzimajući u obzir mobilnost društva. Solonove reforme doprinijele su konsolidiranju Atinskog polisa, ali nisu radikalno promijenile društvene i političke strukture.

[Početak stranice]

Ako su Solonove reforme imale za cilj unutarnjo/unutrašnjo-političku konsolidaciju društva, onda su one neuspjele: Socijalni uslovi velikog broja malih seljaka nisu bili poboljšani, borba plemstva da zadrži Arheote u prvoj polovini 6. vijeka prije Krista pokazala se jačom nego ikada ranije. Po predanjima u unutarnjo/unutrašnjo-političkoj borbi jedna nasuprot druge stajale su tri grupe predvođene plemićima Lykurg-om, Megakles-om i Peisistratos-om. Potpomognut svojim pristašama/pristalicama, malim seljacima, nadničarima iz   Ostattika-e i velikim dijelom atinskog naroda, koji mu je u Narodnoj skupštini odobrio tjelesnog čuvara, na vlast je došao popularni  Peisistratos 561./60. ratom protiv  Megara (565.), a nakon dvostrukog protjerivanja uspjelo mu je da se na vlasti održi tek uz pomoć vojnika s vana  (539./38.). 

Tiranin je dozvolio dalje postojanje već utvrđenog polisa, najviše službe obavljalji su članovi njegove porodice i plemići, koji su se pokorili njegovoj vlasti. Opoziocioni plemići bivali su protjerani ili su se sami odlučivali za odlazak u egzil. Peisistratos-ova moć u biti je počivala na naoružanim trupama vojnika i na vanjskim saveznicima. Njegovi najznačajniji doprinosi bili su: očigledna neravnoteža po pitanju pravosuđa nad plemstvom, ciljano postavljanje lokalnih sudaca, nesebična podrška malim seljacima putem kredita, osnivanje novih kolonija i intenzivna građevinska djelatnost. Iako se ovdje radilo o mjerama koje su njemu osiguravale dalju vlast, ipak, je historijski/povijesni značaj tiranina Peisistratos- a u socijalnom i ekonomskom konsolidiranju Atine, koja je u drugoj polovini 6. vijeka doživjela ekonomski procvat. 

[Početak stranice]

Nakon smrti Peisistratos-a 528. ili 527. njegovi sinovi Hipparchos i Hippias preuzeli su vlast. Hipparchos-a su 514. ubili Harmodios i Aristogeiton koji su kasnije optuženi za ubistvo tiranina, a njegov brat Hippias je 510. svrgnut sa vlasti.

I u drugim grčkim polisima u 7. i 6. stoljeću/vijeku došlo je do pojačanih socijalnih napetosti i stremljenja ka emancipaciji srednje  klase društva, što je bilo uslovljeno legitimacionom krizom plemstva koje je bilo zaopkupljeno borbom za vlast, a vodilo je uspostavi tiranske vlasti. Najpoznatiji su tiranin Kypselos (660.-28.) i Periander (ca. 628.-587.) od Korinth-a, Kleisthenes od Sikyon-a (prva trećina 6. vijeka), Lygdamis od Naxos-a (ca. 545.-24.) i Polykrates od Samos-a (538.-22.). 

Pojam titanin kod "starijih tiranina" za razliku od onih "mlađih" u 4. i 3. stoljeću/vijeku možemo koristiti samo ako pod njim podrazumijevamo ne samo moći gladnog plemića, nego i oruđe naroda za ispunjavanje sopstvenih želja. Historijska/Povijesna funkcija tiranina bila je omogućavanje prelaska sa vladavine plemića na Ustavnu državu Hopliten-a, oružano sposobnih građana. Negativna ocjena tiranina kao vladara koji se na vlasti održava samo silom je najlošije u svim Ustavima, historijski/povijesno je netačno i počiva na kasnijim predanjima, koja su ovu formu vladavine uspoređivala/upoređivala sa demokracijom/demokratijom 5. vijeka. 

[Početak stranice]

Nakon sloma posljednjeg pristalice Peisistratos-a u Atini je 508. godine prije Krista došlo do ponovne borbe za vlast plemstva za članstvo u Arheonatu, u kojoj se Kleisthenes, Arheon 525./24., uspio uz pomoć podrške naroda zahvaljujući reformističkim obećanjima probiti pored njegovog suparnika Isagoras-a. 

Jezgro Kleisthenes-ove reforme, prvog reprezentativnog Ustava na svijetu na lokalnom nivou, bilo je novo uređenje političkih i vojnih organizacija Atika (Phylen). Četiri stara Phyle-a, političke i vojne organizacije Atika koje su služile porodičnim savezima, zadržali su sakralne zadatke, ali ih je Kleisthenes pretvorio u deset novih Phylen-a koji su počivali na podjeli Atika u tri regije: grad Atina (Asty), tržište (Mesogeion) i obala (Paralia). Svaka od ovih regija bila je podjeljena u deset podregija (Triteje). Nove Phyle, koje su se sastojale od jedne triteje iz grada Atine, jedne sa tržišta i jedne sa obale činile su osnovnu jedinicu političkog zastupstva (svaku Phyle-u je predstavljalo 50 poslanika, a za novosačinjeni Savjet 500) i vojne organizacije.  Novo uređenje Phyle-a bilo je dopunjeno podjelom Atika u 139 općina (Demen) koje su predstavljale jedinice lokalne samouprave.  

[Početak stranice]

Da li je nova reforma Phyle-a imala za cilj proširenje Kleisthenes-ovog utjecaja ili demokratiziranje državnog života koje je još uvijek bila zaposjela grupica moćnih plemića - to je nejasno. Njen rezultet je prije svega bio slabljenje političke moći plemstva koja je počivala na lokalnim uticajima/utjecajima i spriječavanje regionalnog stvaranja partija, jer se politička aktivnost građana odražavala kroz instituciju Savjeta, čijih se 500 članova mjenjalo svake godine. 

Druga značajna novost koja je kasnijim predanjima pripisana Kleisthenes-u bila je ustanovljavanje suda za progon (Ostrakismos) koji je po prvi put ostvaren 487. godine. Svake godine Narodnoj skupštini se postavljalo pitanje, da li treba da se provede progon? Ako bi odgovor bio pozitivan, onda je dva mjeseca kasnije dolazilo do glasanja u narodnoj skupštini i to na taj način da je svaki građanin (pri kvorumu od 6000 glasača) prekrižio ime jednog političara na ceduljama. Onaj političar koji bi na taj način dobio većinu, bivao je na deset godina protjeran iz Atike ne gubeći svoju imovinu pri tom. To je - pretpostavlja se - trebalo spriječiti dugoročno osvajanje lične/osobne moći pojedinih plemića. 

[Početak stranice]

Atički morski savez pretvorio je Atinu u pomorsku silu. Paralelno sa uspinjanjem države, čak time i uslovljeno rezvilo se tzv. obrazovanje radikalne demokracije/demokratije. Zasluga završetka ovog procesa pripada prije svega  Ephialtes-u i Perikles-u.v Njihovo djelovanje mora se tumačiti kao reakcija na konzervativnu politiku aristokrata Kimon-a i njegove oligarhijske partije, koja je sedamdesetih i šezdesetih godina sa Arhieopagom vladala najznačajnijom institucijom u Atini. 462. godine prije Krista reformisti okupljeni oko Ephialtes-a iskoristili su odsutnost Kimon-a da naprave puč. Arhieopagu je oduzeta vlast. On je zadržao samo krvnu jurisdikciju. Političke funkcije Plemskog savjeta je preuzela Narodna skupština (Ekklesia), Savjet 500 (Boule) i Sud porotnika (Heliaia). Rezultat demokratičnih/demokratskih reformi u Atini bio je da je Demos (narod - dakle cjelina potpunih građana koji su imali pravo političkog sudjelovanja/učešća, ali ne i robovi) u principu dobio kontrolu nad cjelokupnim javnim životom. 

Nakon ubistva Ephialtes (461.) čini se da se Perikles (495./90.-429.) pojavio na čelu demokrata. Da bi se što više ljudi privoljelo da učestvuje u političkom životu, službenicima, sucima kao i prisutnim na sjednicama Ekklesije isplaćivale su se dnevnice. Ovo je, između ostalog, bila i neophodna mjera da bi se izjednačio gubitak redovne zarade onog dana kada su građani bili na sjednicama Eukklesije, što je bilo posebno važno za pripadnike četvrtog staleža. Ova siromašnija grupa stanovnika na taj način, isplaćivanjem dodatnog novca, dobijala je mogućnost da posjeti svečanosti i pozorišne/kazališne predstave koje su često trajale i po nekoliko dana.

[preuzeto iz: Helmut M. Müller u.a., Svjetla svjetske historije/povijesti, Savezna centrala za političko obrazovanje, Bonn 1992.]

[Početak stranice]