Osnovni problemi političke filozofije Novog doba

Sljedeći tekst pokušava dati kratki uvod u osnovne probleme, korijene i pitanja političkog mislilaštva Novog doba.

Pregled:

[Početak stranice]

Osnovni problem kojim se bavi političko mislilaštvo ove epohe je "Nastanak moderne države". Ova formula je suviše teleologijska da bi potpuno zadovoljavala historijski/povijesni kriterij. Ta formula sugerira da je moderna država nastala kao neophodnost krajnje tačke svjetskog historijskog/povijesnog "normalnog razvoja", dok je država, ipak, tek rezultat specifičnih konstalacija u Europi/Evropi, odakle je "izvezena" dalje u svijet. Država nije neophodan rezultat svjetske historije/povijesti, nego je rezultat za koji su postojale kako teoretske, tako i praktične alternative. Ovakve alternative su veoma važne za razvoj političkih ideja, iako su i one mogle biti uzete u službu fundamentalnog procesa "porasta državne sile" u smislu principa heterogenosti svrhe. "Porast državne sile", ova formula označava sudski proces, ali ne i sudski proces na kojem se utvrđuje rezultat. Radi se jednostavno o tome da u lepezi mnogobrojnih nosilaca/nositelja različitih formi osobne/lične moći - kao što je to bio slučaj u Srednjem vijeku - moćnik određene centralne i vrlo visoko rangirane pozicije počinje akumulirati moć sa manje ili više ostvarenim ciljem da monopolizira vlast za svoje sopstvene pozicije. Ovakve "ključne" pozicije su često monarhisričke, tako da to predstavlja porast monarhije, tzv. "apsolutizam" i raspravu o njemu što i jeste jedna od glavnih tema historije/povijesti ideja i događaja ovog doba. 

[Početak stranice]

Kao prva reakcija na pojavu novih formi političkog porasta kod Machiavelli-ja nastaju nove analize političkog ponašanja. Učenje o politici bilo je tradicionalni nastavak etike. Sada to učenje nudi znanje vladanja, koje se karakterizira upotrebnošću, upotrebnošću legitimacije politike, koja je po ranijim mjerilima označavana kao "nemoralna". Ipak, istovremeno humanisti obnavljaju tredicionalnu političku etiku, impulsom reformskih predstava, čija se pažnje vrijedna racionalnost teoretski demonstrira sa radikalnošću utopijskih nacrta, ali i "dijalektike prosvjetiteljstva". Treći uticaj/utjecaj je došao od reformacije, istina manje zbog njene teologije umjesto da se brani stara vjera monarhije. Tako su predstave otpora i suvereniteta naroda produbljene uz pomoć učenja o prirodi i narodnom pravu koje je bilo prilagođeno potrebama svijeta u kojem su nastajale nove države. Konfesionalni konflikti i socijalne krize rastu u toj mjeri da jaka država predstavlja jedino mjesto za bijeg.  

[Početak stranice]

Proširenje ovih konflikata u Engleskoj vodi Hobbes-a do pronalaska veze između teoretskog preovladavanja ovih kriza i nove nauke, prosvjetiteljstva 18. vijeka, što je opet dovelo do povećanja zajedničkih novih impulsa. Politika se i sada, kao što je to bio slučaj i ranije, zasniva na metafizici, mjerila "prirode" i "razuma" nisu ništa novo, ali se u budućnosti upotrebljavaju/uporabljavanju pod obilježjem transcedentnosti. Zajedničko blagostanje i dalje ostaje cilj, ali sada zajedničko blagostanje ne znači samo biti svet na onom svijetu, nego i biti sretan na ovom svijetu. Svjetski imanentna realnost time dobija emancipacijski i humanitarni napredak, sloboda i samoodređivanje postaju važne parole. Istovremeno u dijalektičkom okruženju omogućen je porast državne moći na račun tek otkrivenog dostojanstva individue, teoretski prateći određene zaključke Rousseau-ove filozofije identiteta, a praktično u tzv. "prosvijetljenom apsolutizmu". Čak i u američkoj revoluciji ova ambivalencija britanske tradicije slobode i europskog/evropskog prosvjetiteljstva pokazala se kao neodvojiva. Potom slijedi oslobođenje čovječanstva u interesu napretka građanstva. U programima ljudskih prava i u političkoj ekonomiji koja je vrlo brzo dobila na značaju građanski privrednici i moderno privredno društvo počinju svoj dijalog sa državnom moći koja im više i nije bila identična.  

[Wolfgang Reinhard; preuzeto iz: Hans Fenske u.a., Historija/Povijest političkih ideja. Od Homera do današnjice, Frankfurt/Main 1987.]

[Početak stranice]