Nastanak i razvoj antičke demokracije/demokratije

U Atini je kolijevka demokracije/demokratije. Prije otprilike 2500 godina tamo je polako svoren ustavni poredak koji je postao idol svih demokratičnih/demokratskih Ustava. Sljedeći tekstovi opisuju najvažnije korake ovog razvoja: 

Antički polis

Riječ "politika" dolazi od riječi polis (država), čime se u prvom redu misli na zajednicu građana, a tek potom na državnu teritoriju na kojoj se nalazi ova zajednica građana. U arhajskom kraljevstvu kraljev zamak je jezgro grada oko kojeg je onda grupirano sve ostalo što spada u dotični grad. U polisu - suprotno tome - u središtu je agora, trg kao okupljalište građana. Političko odlučivanje prelazi sa kralja na skupštinu; zaključci se donose javno; oni se moraju opravdati pred građanima i potreban je glas ZA od građana da bi se neki zaključak usvojio. Time počinje proces racionalizacije/racionaliziranja političkih odluka: 

"Sistem polisa počiva, prije svega na neobičnoj prednosti u vlast izgovorene riječi nasuprot svih ostalih instrumenata moći. Ona postaje političkim stredstvom par excellence, ključnim autoritetom države, oruđem zapovjedništva i vlasti nad drugima... Riječ, o kojoj se ovdje radi, nije više riječ rituala, tačne formule, nego je to riječ kontraverzne/kontrovernzne debate, diskusije i argumentacije. Potrebna je publika, kojoj se na kraju obraća kao sucu i koja konačno podizanjem ruke odlučuje između partija koje su nastupile pred njom; ova čisto ljudska presuda odmjerava sposobnosti onih partija da nekoga ubijede u nešto i dodjeljuje pobjedu jednom govorniku nad njegovim protivnikom. 

Sva ona opća pitanja koja su do tada bila uređivana po pravilima vladajućih moćnika i spadala u oblast vlastele sada su predmet umijeća diskutiranja i o njima se mora odlučiti u okviru javne debate. Ona se potom moraju formulirati na odgovarajući način i dobiti formu entitetskih uputa koje sadržavaju elemente i jedne i druge argumentacije. Tako između politike i logosa (razumnog govora) nastaje uska obostrana veza. Umijeće politiziranja je, prije svega, umijeće vladanja jezikom, a logos preko svoje političke funkcije ostvaruje veću samosvijest o sebi, dobija/dobiva svoja pravila i djelotvornost" (Jean-Pierre Vernant, Nastanak grčkog razmišljanja, Frankfurt/Main 1982., 44f.).

[Početak stranice]

Nastajanje političkog u Atini ovdje počiva na dva kriterija, oba su u vrlo uskoj vezi jedan sa drugim: na javnosti političkih odluka i na rastućem pritisku za racionalim objašnjenjem. Tu dolazi još i treći kriterij: demokratiziranje/demokratizacija. "Ovaj dupli proces demokratiziranja/demokratizacije i stavljanja odluka u javnost imaće odlučujuće konsekvence u oblasti mislilaštva" (Vernant 1982, 46).

Homerov svijet heroja i Periklovo doba antičke demokracije/demokratije razdvojili su se u svojoj osnovi. Kako je jedan mogao nastati iz drugog? Ranija socijalna podjela izgledala je otprilike ovako: na čelu socijalne hijerarhije stajali su eupatridi, oni koji su rođeni kao dobrostojeći ili sa plemićkom titulom, oni kojima je ona dodijeljena zbog posjedovanja velikog bogatstva, oni koji su svoja posebna prava imali zbog rođenja sa plemićkom titulom. Slijedili su georgi, ratari sa relativno malim posjedom u vlasništvu, i demiurgi, trgovci i obrtnici. Pored toga postojali su još theten, sezonski radnici bez sopstvene imovine, posjeda ili porodice i robovi. 

[Početak stranice]

U Grčkoj su se plemići vrlo brzo mogli probiti do vlasti kralja (basileus); kraljevska služba nije bila ukinuta, nego ograničena u svojim ovlastima, reducirana na sferu kulturno-religioznog i na nekoliko sudskih odluka. Odlučivanje je onda bilo u rukama velikih plemićkih rodova. Iz svojih redova su birali Arheote, vladajuće članove, koji su nakon isteka službe doživotno ostajali članovi Savjeta, Arheopaga. Arheoti i Arheopag određivali su o sudbini grada. Ovo aristokratsko društvo ubrzo je dospjelo u krizu. Pritisak stalno rastućeg stanovništva u 8. stoljeću/vijeku pokrenuo je kolonizaciju; Grci su nastanili oblasti Srednjeg mora u Maloj Aziji, Sjevernoj Africi, na Siciliji, Donjoj Italiji, Južnoj Francuskoj sve do Španije, te osnovali nove zajednice koje su bile ili neovisne ili sa gradom - majkom bile samo u labavoj vezi. Mali seljaci su sve više dospijevali u nezavidan položaj ovisnosti od velikih posjednika; zaduživali su se; jedan dio je bio prodat u ropstvo. Intenzivirali su se trgovinski odnosi. Nastala je nova forma bogatstva: svojina stečena trgovinom metalom, loncima, žitaricama, uljem i vinom. Trgovina robom je sve više rasla; skovale su se prve novčanice. Kratko: socijalna napetost u Atini je nezaustavljivo rasla. Time je započeo proces, čiji je rezultet bio oduzimanje moći od onih koji su rođenjem nasljeđivali plemićke titule. Nastao je javni život u kojem su mogli učestvovati i građani. 

[Početak stranice]

Ovo je bio čas za velikog zakonodavca Atinjana, čas za Solona (oko 640.-560. p.K.). Solon potječe iz jedne vrlo ugledne plemićke porodice, ali je svoj imetak ostvario kao trgovac. 594./3. p.K. on je postao arhon, najviši vladar, u Atini i dobio je izuzetne ovlasti, da kao sudac, kao čovjek sredine, koji je napristrasan interesima obiju grupa, nanovo/ponovo uredi zajednicu. Solon je ukinuo ropstvo zbog duga, dobio je podršku u novoj podjeli zemljišta. Uveo je nove mjere, esencijalnu osnovu robnog saobraćaja, te postavio nove osnove kovanju novca, tako da je pravo kovanja novca postalo monopol javnosti. Objesio je važeće zakone u pisanoj formi na javna mjesta. Cjelokupno građanstvo nanovo/ponovo je podijelio. Odlučujući momenat pri podjeli nije više bilo porijeklo nego veličina i količina privatne svojine, prihoda od žetve ili novčanog prihoda. Od pripadnosti određenoj klasi — pentakosiomedimnoi (oni koji su godišnje imali/posjedovali najmanje 500 mjera za žito), hippei (konjanici, oni koji su sebi mogli priuštiti konja), Zeugiten (oni koji su posjedovali naoružanje kao dobro naoružani vojici) i Theten (oni koji nisu imali nikakve svojine) — ovisila su politička prava sudjelovanja u dobnošenju odluka i visina priloga za vojsku. U svojoj reformi Ustava Solon je uveo dva nova ograna, Savjet 400 (bule) kao ravnotežu aristokratkom areopagu i Narodni sud, heliaia, kao instancu kojoj su segrađani mogli obratiti i žaliti zbog nepravednih mjera državnih organa. Solon je vladavinu onih koji su naslijedili plemićke titule zamijenio vladavinom Timokratije, vladavinom onih koji svoju čast zasnivaju na veličini imetka. Solon je sam svoj Ustav nazivao eunomia ("dobro uređenje"), vladavina dobrih zakona donesenih od strane ljudi.

[Početak stranice]

Solon je stvorio preduslove/preduvjete za javnu politiku koja je podrazumijevala učešće/sudjelovanje građanina. Ali, socijalne probleme on nije riješio dugoročno. Oko tridesetak godina nakon Solonovog reformskog djela vlast u Atini je preuzeo je  Peisistratos (ca. 600.-528. p.K.), plemić otmjenog roda, i 560. postao Atinskim tiraninom, pri čemou se, prije svega, oslanjao na podršku siromašnijeg sloja građana. Tiranija je državno uređenje koje je u Grčkoj imalo - posmatrano sa distance - najlošiji glas. Ona važi kao vladavina bez legitimacije, jer nije poštivala zakon, normu i ustavni poredak, a time ni oblast javnog -  osnovni princip politike u polisu. Ipak, u procesu demokratiziranja/demokratizacija tiranija je igrala važnu ulogu: mobiliziranjem demosa - naroda, vlast plemstva je i dalje ograničavana. 

Političku osnovu atičkog polisa napravio je Kleisthenes. Podaci o njegovoj godini rođenja i smrti nisu poznati. Čini se da je njegova reforma Ustava uvedena brzo nakon 510. godine p.K. I on potiče iz plemićkog roda. Motiv njegove reforme treba tražiti u svađi sa jednim drugim plemićkim rodom. On može važiti kao stvaralac demokracije/demokratije koja počiva na jednakim pravima za sve građane. Ovom reformom Kleisthenes je prouzrokovao oduzimanje moći grupama koje su se obrazovale na osnovu plemićke pripadnosti ili na osnovu količine privatne imovine. On je atički teritorij nanovo podijelio u tri zone (grad, selo i obala), a građane je podijelio u deset Phyle-a  od kojih je svaka u "Savjet 500" delegirala po 50 poslanika. Svaka od Phyle-a je 36 dana (što odgovara desetini jedne godine službovanja) vodila poslove grada i imala mjesto predsjedavajućeg u Savjetu. Vjerovatno je Kleisthenes bio taj koji je sa Sudom za progon (Ostrakismus) uveo novu instancu koja je mogla prognati građane, ukoliko su oni prikupljanjem većeg broja ovlasti/ovlaštenja prijetili da postanu opasnost za demokratično/demokratsko uređenje. 

[Početak stranice]

Četdreset godina nakon Kleisthenes Perikles je dovršio proces demokratičnog/demokratskog uređenja Atine i istovremeno ostavio plemstvo bez ikakvih ovlasti. 462. godine p.K. po naređenju Periklesa donošenje svih odluka prenijelo se na "Savjet 500", Narodni sud i Narodnu skupštinu (eklezija). Godinu dana kasnije uvedeno je plaćanje dnevnica za članove Savjeta i suda, da bi se siromašnijim sugrađanima omogućio pristup ovim službama, a konačno 458. p.K. Zeugiten, trećoj klasi poreskih obveznika dozvoljen je pristup i rad u državnim službama.  

Time je zaključen proces razvoja Ustava polisa, a istovremeno i idola svih demokratičnih/demokratskih Ustava. Na ovaj Ustav orijentiraju se djela političke filozofije Grčke, posebno djela Platon-a i Aristoteles-a, začetnika europskog/evropskog političkog mislilaštva uopće. Obojica su djelovali (...) u 4. stoljeću/vijeku p.K. u doba kada je Perikles-ovo uređenje bilo zahvaćeno udarom klasičnog uređenja. U ovoj krizi demokracije/demokratije djelovala je refleksija. Ono što se u doba procvata demokracije/demokratije smatralo samo po sebi razumljivim, te kao takvo nije zahtijevalo dalja objašnjenja, postalo je predmetom istraživačkog mislilaštva. Kriza zajedništva do dana današnjeg oslikava djelotvoran pokušaj da se sa sredstvima razumnog govora i traženja najbolje argumentacije ovog zajedništva pokažu, kako njegovi sastavni dijelovi, tako i njegove mogućnosti. 

[preuzeto iz: Eberhard Braun/Felix Heine/Uwe Opolka, Politička filozofija. Priručnik. Tekstovi, analize, komentari, Reinbek 1984.]

[Početak stranice]

Pregled:

Uvod

Moderna demokratija nastala je usljed gomilanja teorije koja je građena stoljećima/vijekovima, kada se radilo o stavljanju modernog društva nasuprot plemenskog društva starog svijeta. Svemu tome kumovala je antika. Nasuprot modernoj demokratiji antička demokratija nije kao moderna nastala uz pomoć teorija, dakle, uz pomoć teoretsko-fliozofskih sistema, nego je izrasla iz političke prakse. 

Pošto je antička demokratija forma uređenja polisa, ona se može promatrati/posmatrati i razumjeti samo iz perspektive procesa osnivanja polisa. Uspon, učvršćivanje i raspad polisa samim tim su u jako velikoj mjeri uticali/utjecali na razvoj demokracije/demokratije. Sljedeća pitanja trebala bi biti razjašnjena sljedećim tekstom: Šta je polis? Kako je izgledao proces osnivanja polisa? Kako je nastala demokratija? I kako se razvijala demokratija? 

[Početak stranice]        [Natrag na pregled]

Uvijek iznova/nanovo pokušava se prevesti pojam "polis". Uglavnom se tada dolazi do pojmova kao grad ili država ili grad-država. Ipak, ni jedan od ovih pojmova ne odgovara organizaciji polisa. Polis se ne može definirati kao "gradsko područje" jer je ponekad uključivao i "izvangradska" naselja; a sa druge strane polis nije bio ne država, jer nije imao tipične karakteristike države, kao npr. suverenitet. 

Polis si moramo predstaviti kao građanstvo koje je politički i ekonomski bilo neovisno, dakle samosuficijentno, koje je bilo određeno cjelokupnošću svih slobodnih i jednakih građana muškog pola/spola koji su njim i vladali. 

[Početak stranice]        [Natrag na pregled]

Tek oduzimanjem moći od starog plemstva i politiziranjem cjelokupnog građanstva antičko društvo je postalo pravi polis. Zbog toga je građanstvo moralo samo upravljati, a počelo je i stvaranje službi i institucija. Građanima je pripadalo pravo, a službama i institucijama pripadali su sudovi. U ovo doba njegovan je i klasični grčki politički pojam koji podrazumijeva cjelokupnost svih aktivnosti građana koje se tiču polisa, npr. osnivanje polisa, uređenje i održavanje, te aktiviranje polisa. 

Političko kod Grka bazira se na odvajanju javnog i privatnog. Sveukupne materijalne i ekonomske prilike stavljaju se u privatni život - oikos. Tamo su bile ustaljene vladarske navike: čuvari despota vladali su ženama koje su se morale držati podalje od javnih mjesta i prilika, jednako kao što su vladali djecom i robovima za koje je važio isti princip.  

Politička oblast nosila je značajku zajdničkih susreta Slobodnih i Jednakih, dakle, ni u kom slučaju nije bilo podređenih ili nadređenih odnosa. Sastanci su se održavali u Narodnoj skupštini i diskutiralo se o kolektivnim ciljevima i aktivitetima/aktivnostima, formama i institucijama zajedništva itd. Politika se sastojala u učešću građana u organizaciji i samoupravi u polisu, koji se dijelio u nekoliko različitih pododjela (Demen, Trittyen, Phratrien) i koji se stabilizirao različitim institucijama, kao na primjer, Narodnom skupštinom, Savjetom 500 ili Arheonatom. 

Ono što je sada interesantno je kako je nastao polis i i sa njim demokratija. Ovom pitanju htjeli bismo se približiti sljedećim odjeljkom. Pošto je do sredine 5. vijeka demokratija u pravom smislu te riječi postojala samo u Atini, a svi ostali demokratski Ustavi razvijeni su po ugledu na atinski, razvoj Atine će nam poslužiti kao primjer. 

[Početak stranice]        [Natrag na pregled]

Razlog za politiziranje širokih slojeva društva s jedne strane su bile socijalne i ekonomske promjene, a s druge borbe za vlast i moć u koje su se sve više uvlačili plemići. 

U 8. stoljeću/vijeku došlo je do procvata privrede koji se ogledao u unapređenju trgovine i obrtništva, te u nastajanju širokog srednjeg staleža. Istovremeno je došlo do ogromnog porasta broja stanovnika, osiromašenja već ionako siromašnih slojeva, što je za sobom dovelo uvođenje ropstva zbog duga. Nešto ojačani srednji sloj bio je već sit samovolje aristokrata i zahtjevao je vladavinu zakona (eunomia).  Mali seljaci htjeli su da se oslobode ropstva zbog duga i zahtjevali su agrarnu reformu. 

Plemstvo je već ionako bilo zauzeto svojim internim borbama za prevlast, te je došlo do stvaranja različitih grupa i frakcija. Politička situacija bila je napeta i zahtjevala je stabilne forme uređenja. Iz tog razloga neki plemići su se okrenuli narodu i zatražili podršku naroda.  

594. godine p.K. Solon je izabran za Arkonte-a Atine. Njegov zadatak je bila provedba reforme polisa, da bi spriječio prijeteći građanski rat i oslabio borbu među staležima. Solon je ukinuo ropstvo zbog duga, ali njegove dalje reforme nisu bile uspješne. Ubrzo je opet došlo do novih borbi. Najdonji i srednji slojevi primijetili su da se oni sami moraju angažirati i ubrzo su izborili sudjelovanje/učešće i svoj uticaj/utjecaj u donošenju odluka.

[Početak stranice]        [Natrag na pregled]

Reforme Kleisthenes-a

Tek je Kleisthenes (508./7. p.K.) uspio svojim reformama odgovoriti zahtjevima za novim institucijama. Sljedeće mjere bile su provedene: 

• Reforma uređenja Phyle-a (na čisto teritorijalnim principima): umjesto četiri stare Phyle-e sada je bilo deset novih, koje su odmah osnovane iz nova tri regiona Atike 

• Prenošenje najvažnijih kompetencija u odlučivanju sa starih institucija kojima je dominiralo plemstvo (Areopag, stare Phyle-e, Phratrien) na nove demokratske institucije (Narodna skupština, Savjet 500, Demen, Trittyen, nove Phyle-e)

• Izbor izbornim lisićima

• Nadoknada za državnu službu

Konsekventno reformama oduzeta je moć plemstvu. Plemstvo je moralo da u lokalnim zajednicama (Demenima) raspravlja sa "običnim narodom". Osim toga sada su i siromašniji mogli da učestvuju u političkom životu. Sudjelovanje/Učešće u političkom životu postalo je zadatak i obveza/obaveza svakog građanina. Ko/Tko se protivio i opirao tome izgubio bi svoja građanska prava i bivao je isključen iz društva. Kleisthenes-ovim reformama institucionalizirana je građanska samouprava i uvođenjem jednakopravnosti uvedena je jedna određena forma demokracije/demokratije.  

[Početak stranice]        [Natrag na pregled]

Pod uticajem/utjecajem ustanka Ilona (500.-494. p.K.) i pod uticajem/utjecajem perzijskih ratova (490.-479. p.K.) učvrstio se građanski identitet. Pobjeda nad daleko nadmoćnijim Perzijcima nije osigurala samo slobodu nego je i dokazala da su polisi bili sposobni da se održe, te da su napravljeni sa dosta razmišljanja, te ih je obasjala u sasvim novom svjetlu. Građani su se zbog toga još više angažirali, a politika je postala oblast u kojoj se moglo dobiti veće priznanje, dobar glas i čast, nego radom na polju materijalne produkcije. 

Konačnim oduzimanjem moći od starog Savjeta plamstva (Areopag) pod Ephialtes-om (462. p.K.) oslobođen je put u radikalnu demokraciju/demokratiju. Sa Perikles-om, nasljednikom Ephialtes-a, vladavina naroda se i dalje stabilizirala, a Atina je vođena ka vrhuncu moći. 

Slobodni građani vodili su dvostruki život: pored privatnog života razvio se i politički u kojem se zastupalo blagostanje grada, pri čemu se vodilo računa o interesima zajednice. Uvođenje ograničenja trajanja državne službe i princip glasanja sa listićima osigurali su da većina građana u životu može, odnosno mora bar jedanput stupiti u službu. 

Tek kada je došlo do rata između Atine i Sparte demokratija i njena forma uređenja - polis došli su u pitanje. Perikes-ovom smrću i dolaskom Epigona, novih "vođa naroda" čiji su interesi bili samo njihova sopstvena moć, nestalo je i povjerenje u demokratski donešene zakone. Značenje polisa bilo je uzdrmano i zavladala je sveopća nevoljkost za bavljenje politikom. U roku od samo osam godina atinski Ustav je promijenjen četiri puta, a 411./10. p.K. demokratija je zamijenjena oligarhijom, da bi 403. p.K. opet bila restituirana. 

[Početak stranice]        [Natrag na pregled]

Teoretske refleksije, koje su pozivale na novi angažman, koje su objašnjavale smisao i neophodnost učešća i tražile čvrste forme, koje bi individualnom i socijalnom životu dale novi smisao i održivost, bile su neophodne. Platon i Aristoteles su spadali u red onih koji su pokušavali da nanovo/ponovo vrate u život poljuljani polis. Nećemo se sada baviti pojedinostima njihovih učenja, nego ćemo nastaviti skicirati dalju sudbinu demokracije/demokratije.   

U vremenu nakon polisa dominiraju rat i pustošenja, još otprilike dva vijeka, kada je Grčku osvojio kralj Makedoniens, Philipp i 338. godine p.K. nakon pobjede na bojnom polju Chaironeia uvrstio stari polis u kasniju Aleksandriju. Time je demokratija pala. Na njeno mjesto stupila je oligarhija ličnosti. 

Vladavina naroda koja je ostvarila takve uspjehe postala je dželat sama sebi. Nekontrolirana volja za moći tjerala je Atenjane u rat sa Spartom i tako dovela do njihovog poraza. Dvije/Dva ere/tisućljeća demokratija je nestala sa svjetske scene, da bi u 18. stoljeću/vijeku započela borba teoretičara da modernu demokraciju/demokratiju prizovu u sjećanje. 

[Početak stranice]