Na naizgled jednostavno pitanje: "Šta je demokratija?" vrlo je teško naći odgovor. Prvi utisako o tome dobićete uz pomoć definicija (vidi Leksikon). radi se tu o tome da se na osnovnom nivou moraju razlikovati dva pristupa: teorija identiteta i konkurentna teorija demokracije/demokratije (vidi Teorija). S druge strane u toku/tijeku historije/povijesti razvili su se različiti tipovi demokracije/demokratije, o kojima bi trebalo biti riječi u ovom odjeljku. A opet, postoji pokušaj da se demokratski sistemi odvoje od autoritativnih i totalitarnih sistema (Razgraničenje). Pored sljedećeg teksta na raspolaganju Vam je i grafikon u kojem su najvažniji tipovi kratko objašnjeni. Dva dijagrama prikazuju podjelu različitih tipova: 

	Dijagram 5: Tipovi demokratija
	Dijagram 6: Uporedba/Usporedba - parlamentarni i predsjednički sistem
	Tekst 1: Parlamentarni i predsjednički sistem vlade
	Tekst 2: Različiti načini demokracije/demokratije

[Početak stranice]

Parlamentarni i predsjednički sistem vlade

U reprezentativnim demokracijama/demokratijama kao ni u perlamentarnom ili predsjedničkom sistemu narod nema direktnu vlast, nego je prenosi na organe, koji u ime naroda obavljaju vladajuće poslove. Velika Britanija važi kao zemlja u kojoj se začeo parlamentarni sistem vlade, što je najučestaliji tip konstitucionalnih sistema. Većina zapadnoeuropskih/evropskih država imaju ovakve političke forme uređenja, dok Sjedinjene Američke Države predstavljaju primjer predsjedničkog sistema.  

Ako uporedimo/usporedimo predsjednički i parlamentarni sistem vlade primijetićemo sljedeće razlike: 

• Predsjednik i Kongres u predsjedničkom sistemu SAD-a imenuju se na različitim izborima, dok se u parlamentarnim sistemima vlasti o sastavu parlamenta i vlade odlučuje jednim izborom, čak i kad je data mogućnost različitih koalicija.  

• Vladu u parlamentarnom sistemu imenuje parlament i parlament je može opozvati. U normalnom slučaju američki Kongres ne raspolaže mogućnošću opoziva predsjednika. On predsjednika ne može zamijeniti zbog različitosti mišljenja ili zbog promijenjene većine u Kongresu. Samo u slučaju da je neki predsjednik prekršio zakon Predstavnički dom može podići tužbu protiv njega (impeachment), a Senat ga nakon toga dvotrećinskom većinom može razriješiti dužnosti.  

• Nasuprot tome predsjedniku nedostaje važno disciplinsko sredstvo u odnosu na Kongres. On ne može - kao što to, na primjer, može britanski premijer Donjeg doma - razriješiti Kongres i raspisati nove izbore. 

• Dok je premijer u Velikoj Britaniji, zemlji klasičnog parlamentarnog sistema vlade, podređen Donjem domu, Ustav SAD-a zahtijeva nekompaktibilnost (Inkompatibilität) vladine službe i parlamentarnih mandata. Predsjednik i članovi njegove vlade - sa izuzetkom potpredsjednika koji je ujedno i predsjedavajući Senata - ne smiju imati mjesto u Kongresu. 

• U parlamentarnom sistemu postoji podijeljena egzekutiva. Reprezentativni državnički zadaci su u rukama predsjednika ili monarha, a stvarna moć vlade ostaje rezervirana za šefa vlade - premijera, kancelara, ... U SAD-u su funkcije državnika čelnika i funkcija šefa vlade sjedinjene u jednoj osobi. 

• Predsjedniku SAD-a je formalno - ali ne i Ustavom - zabranjena mogućnost zakonske inicijative. On samo ima mogućnost da na donešene zakone Kongresa uloži veto. Ipak, veto predsjednika može biti nadglasan dvotrećinskom većinom u oba doma Kongresa. Vlada u parlamentarnom sistemu ima mogućnost zakonske inicijative i ona djelomično također (...) ima pravo apsolutnog veta na zakone koji se tiču izdataka. 

[Početak stranice]        [Natrag na pregled]

Postoji određeni broj zapadnjačkih demokratija koje je teško svrstati u ova dva tipa. Zbog toga je potrebna podjela na još dva tipa: 

• S jedne strane postoje sistemi (...)  u kojima je predsjedniku države povjerena nešto važnija uloga nego što je ima u parlamentarnim sistemima. U ovakvim sistemima, za koje se korist naziv "semipredsjednički sistemi", predsjednik države se bira direktnim izborom, i on ima značajan uticaj/utjecaj na obrazovanje vlade i druge kompetencije. Ali, vlada ne ovisi samo od predsjenika, nego je odgovorna pralamentu koji je može i smijeniti. Pored ustavnih odredbi u ovakvim sistemima struktura partijskog sistema i aktuelni odnos većine igraju veliku ulogu. (...).  

• U Švicarskoj postoji tzv. direktorijalni Ustav koji u sebi povezuje pojedinosti predsjedničkog i parlamentarnog sistema. Parlament bira vladu, ali je u toku/tijeku legislativnog perioda ne može smijeniti. S druge strane vlada nema pravo raspuštanja parlamenta. Vladina služba i mandat poslanika su nejednaki. Vlada obrazuje jedan kolegijalni organ. Funkciju saveznog predsjednika preuzimaju po već utvrđenom ritmu članovi vlade, jadan za drugim. Vlada - suprotno predsjedničkom sistemu - ima formalnu mogućnost zakonske inicijative. 

[Početak stranice]        [Natrag na pregled]

Uprkos razlikama u ovim različitim sistemima koje se uglavnom sastoje od razlika u odnosu između vlade i parlamenta, parlamenti u svim tim sistemima, uz neke izuzetke, obavljaju iste funkcije, i to: 

• Zakonodavstvo uključujući i odobrenje budžeta; 

• Kontrola vlade;

• Reprezentacija, odnosno uzimanje u obzir društvenih interesa; 

• Obrazovanje volje, što znači aktivno djelovanje na mišljenje stanovništva javnim izlaganjem argumenata koji stoje iza donešenih odluka; i sa izuzetkom parlamenata u predsjedničkom sistemu, te sa djelimičnim izuzetkom (ograničenjem) onih parlamenata iz semipredsjedničkih sistema i sistema sa direktorijalnim Ustavom; 

• Izbor, odnosno razrješenje vlade njene dužnosti. 

[Emil Hübner; preuzeto iz: Savezna centrala za političko obrazovanje: Parlamentarna demokratija 1, Informacije o političkom obrazovanju Br. 227, 1993.]

[Početak stranice]        [Natrag na pregled]

Različiti načini demokracije/demokratije

Mora se razlikovati (...) između reprezentativne (parlamentarne i predsjedničke) demokracije/demokratije, i demokratičnih/demokratskih uređenja koja povezuju pojedine elemente reprezentativne i direktne demokracije/demokratije.   

Savezna Republika Njemačka predstavlja, jednako kao i Velika Britanija, reprezentativnu demokraciju/demokratiju. Njihovi Ustavi (...) ni u kom slučaju ne sadrže plebiscitarne elemente (...).

Kao primjer predsjedničke demokracije/demokratije služe SAD. Njena značajka je striktna podjela parlamenta i vlade. Predsjednik se kao šef egzekutive bira na izborima koji nemaju nikakve veze sa parlamentarnim izborima. Istovremena pripadnost vladi i parlamentu nije moguća. Kako parlament nema mogućnosti da izglasa nepovjerenje predsjedniku, te da ga prisili da napusti svoju službu, tako ni predsjednik nema mogućnosti da raspusti parlament. Samo putem tužbe koja se zasniva na kršenju zakona, postoji mogućnost prijevremenog razrješenja predsjednika sa njegove dužnosti. Ovo se u historiji/povijesti Sjedinjenih Američkih Država desilo do sada samo jedanput u 19. stoljeću/vijeku. Richard Nixon je 1978. godine  pred prijetnjom podizanja ovakve tužbe napustio službu. Striktna odvojenost parlamenta i vlade dovodi do toga da predsjednik ne može računati na stalnu većinu u parlamentu. Da bi se donio neki zakon potrebno je dovesti promjenljivu većinu do zajedničkog zaključka putem raznih utjecaja i pregovora. Spremnost na kompromis i sposobnost izjednačavanja kod obje strane neophodan su preduvjet/preduslov za funkcioniranje ovog sistema (...). 

[Početak stranice]        [Natrag na pregled]

Forme direktne demokracije/demokratije

Kao primjer direktne demokracije/demokratije često se navodi Švicarska. Dok se ne pogleda pažljivije ova tvrdnja nije održiva, čak iako direktna demokratija posebno u formi kantonalnog izjašnjavanja građana putem glasovanja/glasanja igra veliku ulogu. Ustav Švicarske konferedacije iz 1848. (revidran 1874.) kao najviši organ priznaje Saveznu skupštinu, koja se sastoji od Nacionalnog vijeća (Donji dom) i Vijeća kantona (predstavnici kantona). Savezno vijeće - vladu - bira Savezna skupština na period od četiri godine i u odnosu na Saveznu skupštinu nema jaku poziciju. Švicarski Ustav sasvim jasno parlamentu dodjeljuje najvažniju ulogu. U ustavnoj stvarnosti vlada se, kao i u drugim demokracijama/demokratijama, razvila u najznačajniju od tri vlasti. Pošto Savezno vijeće ne može raspustiti Saveznu skupštinu, a ona opet ne može Savezno vijeće razriješiti njegove dužnosti, u ustavnoj stravrnosti se pokazuje jedna jaka pozicija Saveznog vijeća, čiji članovi u službi ostaju dugi niz godina. Kontrolu nad parlamentom, kao i nad vladom imaju oni sa pravom glasa. Građani glasovanjem/glasanjem ne odlučuju samo o ustavnim promjenama, nego imaju mogućnost da glasanjem ukinu neki zakon ili da putem zahtjeva o izjašnjavanju naroda zahtijevaju zakonsko reguliranje određenih pitanja. Iako su reprezentativni elementi u Švicarskom Ustavu vrlo jaki, ništa manje jaki nisu ni plebiscitarni elementi (...).  

[Početak stranice]        [Natrag na pregled]

Totalno suprotno iskustvima iz Weimarske Republike elementi direktne demokracije/demokratije su se pokazali u Švicarskoj. Oni, dakle, nisu doveli do revolucije ili kaosa/haosa, nego više imaju jedan karakter očuvanja. Pretpostavka da u demokratiji državna vlast proizilazi iz naroda  — (narod kao "pouvoir constituant") — u Švicarskoj se najviše ostvarila. Stanovništvo koje ima pravo glasa posjeduje najviše mogućnosti djelovanja i kontrole u svim do sada viđenim demokracijama/demokratijama, a za funkcioniranje sistema vlade i reprezentativnih organa su od esencijalog značaja (...).  

Historijska/Povijesna analiza različitih demokratičnih/demokratskih uređenja današnjice pokazuje nam da je "demokratija" u različitim zemljama, u različito doba različito razumijevana i primjenjivana. Bitno je saznanje da demokratija ni kao ideja ni kao državno uređenje nije statična, nego da podliježe promjenama. 

[Hans-Helmuth Knütter, preuzeto iz: Savezna centrala za političko obrazovanje: Demokratija, Informacije o političkom obrazovanju Br. 165, Novo izdanje 1992.]

[Početak stranice]