Definirati "demokraciju/demokratiju" je vrlo težak zadatak. Ona se u toku/tijeku historije/povijesti razvijala i danas ima više oblika/obličja. Govori se o više tipova demokracije/demokratije. Moraju se razlikovati dva načina prilaza demokratiji: teorija identiteta i konkurentna teorija demokracije/demokratije. Ograničićemo se na tri pokušaja definiranja demokracije/demokratije kao na reprezentativne pokušaje mnogih definicija demokracije/demokratije:

	Leksikon: "Demokratija"		Šta je demokratija?
	Osnovne vrijednosti demokracije/demokratije

 

---

Demokratija

[na grčkom "demokratija" = "vladavina naroda"]. To je državna forma u kojoj državna vlast proizilazi iz naroda i direktno ili (i) indirektno biva izvršavana od naroda. - Demokratija se u Europi/Evropi razvila najprije u grčkim gradovima-državama kao direktna i neposredna demokratija. 
(...) Moderna demokratija izrasla je najprije iz kalvinističkih ubjeđenja 17. vijeka, posebno u Škotskoj, Engleskoj i Holandiji, gdje se općina pojavila kao nosilac/nositelj religioznog i političkog života, po učenju prosvjetiteljstva, posebno po njegovom promatranju/posmatranju slobode i jednakosti svih, te po normativnom značenju razumnog razmišljanja pojedinca o državi i društvu. Kao osnova pojavila su se učenja  J. J. Rousseau-a o suverenitetu naroda kao o nedjeljivom i neotuđivom pravu naroda.
(...) Prva moderna demokratična/demokratska država bile su Sjedinjene Američke Države (SAD). U Europi/Evropi je po prvi put u Francuskoj revoluciji osnovana država na demokratičnim/demokratskim principima. 
(...) Uostalom, demokratična/demokratska forma države čak je i na zapadu veoma različita od države do države: najprije postoji podjela na plebiscitarnu i reprezentativnu demokraciju/demokratiju. Katrakterristika/Značajka plebiscitarne demokracije/demokratije je mogućnost neposrednog izjašnjavanja naroda o nekom pitanju putem glasovanja/glasanja, bilo da se radi o izboru najvišeg državnog organa ili o mogućnosti da se najprije zahtjevom za izjašnjavanje naroda o nekom pitanju, a potom i glasovanjem/glasanjem ili direktnom odredbom državnog organa o izjašnjavanju naroda, narod učini zakonodavnom vlašću. Ipak, i pri ovoj konstrukciji, normalna zakonodavna vlast ostaje u nadležnosti parlamenta. Dakle, kod plebiscitarnih odluka radi se uvijek o rijetkim izuzecima. Ovakvi izuzeci su jako česti u Švicarskoj. - U reprezentativnim demokracijama/demokratijama svako izjašnjavanje naroda putem glasovanja/glasanja o nekoj odluci je isključeno. 

[Početak stranice]        [Natrag na pregled]

(...) Dalju bitnu razliku nalazimo između parlamentarnih i neparlamentarnih demokratija. Pod parlamentarizmom u tom slučaju ne treba smatrati postojanje i funkcioniranje parlamenta, nego ovisnost vlade od povjerenja legislative prema njoj. - Suprotan tip tome čine SAD. Tamo predsjadnik - koji ima dvojaku funkciju, državnog čelnika i šefa vlade - ni u kom slučaju ne ovisi od povjerenja Kongresa; Predstavnički dom i Senat ne mogu prisiliti predsjednika na predaju dužnosti i povlačenje.   
Ovi osnovni tipovi ostvarivanja demokratične/demokratske države jasno nam daju do znanja kakve sve razlike postoje u pojedinim slučajevima. Različitosti nacionalnih tradicija, te uzimanje u obzir drugačijih socijalnih prilika, kao i razlika u prosuđivanju pojedinačnih načina ponašanja uslovljavaju pojavu demokracije/demokratije kao zadatka Novog doba, za koje postoji jedno mnoštvo različitih formi. Iza osnovnog pricipa da je državna vlast u rukama naroda, (a ne u rukama neke privilegirane/privilegovane klase ili grupe) krije se mnoštvo mogućnosti i putova/puteva za ostvarenje najrazličitijih formi demokracije/demokratije. Zbog toga je demokratija, u svako doba, za svaki narod jedan poseban, različit zadatak.  

[preuzeto iz Bertelsmann Discovery Lexikon 1997.]

[dalji materijali: Citati, Dijagram, Tipovi demokracije/demokratiej, teži pojmovi objašnjeni su u Glosaru]

[Početak stranice]        [Natrag na pregled]

---

Šta je demokratija?

[Hans-Helmuth Knütter]

Zašto se danas bavimo temom demokracije/demokratije? Od 1945. godine u Europi/Evropi, ali i u državama na drugim dijelovima Zemljine kugle doživljavamo proširivanje zapadnjačke liberelne forme demokracije/demokratije na uštrb autoritativnih oblika vlasti. Godine 1945. sa katastrofom nacionalsocijalizma i fašističke diktature činilo se da je kriza liberalne demokracije/demokratije prevaziđena, nakon što je od 1922. do 1939. godine morala trpjeti poraz za porazom. Mnogobrojne diktature - Španija, Portugal, Grčka, Čile, Argentina, Urugvaj - u posljednjem desetljeću postale su demokracije/demokratije. Pobjeda demokracije/demokratije činilo se da se proširila na cijeli svijet respadom "realsocijalističkih" sistema istočne i srednje Europe/Evrope 1989. godine. Upravo na ovom primjeru pokazuje se potreba kritički orijentiranog bavljenja demokracijom/demokratijom.  Ove demokracije/demokratije se razumijevaju kao "narodne" ili "socijalističke" demokracije/demokratije. Od momenta kada su marksizam i lenjinizam kao jedini idološki principi zamijenjeni pluralizmom, a centralno usmjeravana privreda zamijenjena socijalnom tržišnom privredom, princip demokracije/demokratije, individualne slobode i socijalne sigurnosti postao je jasniji. Mnogi ljudi imaju poteškoća da u sebi savladaju političku i socijalnu promjenu, te da prihvate novu formu demokracije/demokratije. Iz toga, upravo u ovom momentu prividnog trijumfa, izrastaju nove opasnosti, kojih se mora biti svjestan. To se najbolje dešava tijekom/tokom prizivanja historije/povijesti nastanka demokracije/demokratije u sadašnjost, demokracije/demokratije koja je u tijeku/toku svog postojanja doživjela mnogobrojne preobražaje. Njeno postojanje je u stalnoj opasnosti jer nema političkog reda koji počiva na jakom konzensu. 

[Početak stranice]        [Natrag na pregled]

(...) Ne samo neznanje, nego i pogrešna i idealizirana slika harmonične demokracije/demokratije može dovesti do razočaravajućih rezultata, kada uporedba/usporedba ideala i stvarnosti dovede od primjećivanja - a ništa drugo se ne može očekivati - da slika stvarnosti nije ni blizu ideala. Demokratija je nešto što je nastalo kroz historiju/povijest. Ona je u toku historije/povijesti razvijala različite forme postojanja i dalje će se mijenjati. Ovdje trebamo pokušati da predstavimo demokraciju/demokratiju u njenom razvoju i da razjasnimo da se ne radi o idealnom političkom uređenju države i društva, ali da je danas samo na taj način moguće političko-društveno uređenje dostojno čovjeka i jednako/sukladno principima pravne države. 
Opasnost za demokraciju/demokratiju, dakle, nije u pobjedi diktature nad njom, mnogo veća opasnost je u ideološki zaslijepljenom masovnom ludilu. Demokratija može, dakle, biti prevaziđena na prividno demokratskom putu i prerasti u svoju suprotnost, u vladavinu ideološke nepravde koja je sama sebi opravdanje. Ova opasnost prepoznata je već u antičko doba.  
Riječ "demokratija" je svakom poznata. Međutim, pronaći detaljniju definiciju je izuzetno teško. Objašnjenje izvedeno iz riječi koja potječe/potiče iz grčkog jezika i koja u prijevodu/prevodu znači "vladavina naroda" ne vodi nas mnogo dalje jer su se odnosi od antičkog doba pa na ovamo mnogo promijenili i nije baš sasvim jasno šta znači "vladavina naroda".  
Činjenica je da postoje različite forme demokracije/demokratije. Dok se u malim preglednim upravnim jedinicama antičkog grčkog polisa skupljao "narod" (a to je tada značilo samo slobodni muškarci) i glasovanjem/glasanjem odlučivao, danas stojimo pred problemom površinski velikih država, gdje nam je potrebna međuuprava. Opunomoćenici koji u ime naroda imaju vlast i koji su neophodni moraju biti kontrolirani i u svojoj funkciji vremenski ograničeni. Ovdje postoji opasnost da opunomoćenici birača, dakle, poslanici i partije izgube vezu sa biračima. Onda može doći do vladavine elite narodom, eventualno u ime naroda. U DDR-u i u drugim zemljama Istočnog bloka postojala je ovakva "narodna demokratija" koja je u stvarnosti bila vladavina partijske birokracije/birokratije. 

[Početak stranice]        [Natrag na pregled]

Osnovni problem demokracije/demokratije je jaz između slobode pojedinca i njegove vezanosti za cjelinu (državu ili društvo). Sloboda pojedinca se ovim vezanjem za političko uređenje ograničava, a sa druge strane uređenje je to koje omogućava ostvarenje slobode. Sloboda bez vezanosti vodila bi do prava pesnice. Pretpostavka "vladavine naroda" polazi od shvatanja/shvaćanja da je narod koji vlada samim sobom slobodan za razliku od vladavine nekoliko moćnika nad podređenima. Abraham Lincoln (1809. do 1865., 16. predsjednik SAD-a 1861. do 1865.) izrazio je ovaj princip u svojoj Gettysburg-Address od 19. novembra 1863. riječima: "Government of the people, by the people, for the people...". Svoju legitimaciju demokratija nalazi u pretpostavci suvereniteta naroda. 
Pojam suverenitet kao izvor svih prava uveden je u 16. stoljeću/vijeku od francuskog državnog teoretičara Jean Bodin-a (1530. do 1596.). U vrijeme apsolutnih monarhija vladar koji je svoj legitimitet dobijao od "milosti Božije" bio je suveren, a u demokratiji je narod taj u čije se ime vlada i narod je taj koji na vladara prenosi ovlasti. U demokratiji vladaju zakoni, ne ljudi nad ljudima. Zakoni se moraju donositi shodno uređenju i moraju se objavljivati da bi se građani upoznali sa njima i mogli ih poštovati. Ne smiju postojati tajni zakoni. Pojam pravne države je u bliskoj vezi sa pojmom demokracije/demokratije. 

[Početak stranice]        [Natrag na pregled]

Sljedeća pretpostavka demokracije/demokratije je jednakost svih građana. Mnogo je rasprava o tome šta se treba razumjeti pod pojmom jednakost i dokle jednakost može da ide, a da ne ugrozi slobodu. Ono oko čega nema rasprave je jednakost građana pred zakonom. Ne smiju postojati posebna prava ili posebni sudovi koji su nadležni samo za pojedine klase ili grupe. Pravna država mora obezbijediti jednake šanse za sve, jer slobodi prijeti opasnost ako su socijalni i ekonomski uvijeti/uslovi suviše nejednaki. Kritičari ovdje uvode novu tezu, da je pokušaj uspostavljanja široke ili potpune jednakosti neprirodan, jer ne uzima u obzir prirodnu raznolikost ljudi, te da se potpuna jednakost može uspostaviti samo nedemokratičnim/nedemokratskim sredstvima. 
U demokratiji vlast se povjerava općim, jednakim, slobodnim tajnim i direktnim izborima i to samo na ograničeno vrijeme. Izbor odgovara demokratskim principima samo onda ako taj izbor predstavlja izbor između alternativa. Čista potvrda ili odlučivanje o jednom jedinom prijedlogu sa Da ili Ne ne bi bio pravi izbor jer ne bi postojala mogućnost izbora/odabira između različitih prijedloga. Sloboda mišljenja, različitost mišljenja, sloboda informiranja, zaštita manjina i slobodna opozicija su pretpostavke demokratičnih/demokratskih izbora. 
iz svega ovoga proizilazi da demokratija stoji između anarhije i diktatorske vladavine. Ona nudi onoliko sloboda koliko ih je moguće ponuditi i onoliko reda koliko je neophodno. Ona živi od shvaćanja njenih građana da su obvezujuća/obavezujuća pravila neophodna. Ovo ubjeđenje građana koje se stoljećima/vijekovima razvijalo u tradicionalno demokratičnim/demokratskim državama kao što su SAD ili Engleska, ili koje je, kao u Njemačkoj proizašlo iz negativnog iskustva sa antidemokratičnim/antidemokratskim ideologijama i vladajućim sistemima, označava se pojmom političke kulture. 

[iz: Savezna centrala za političko obrazovanje: Demokratija, Informacije o političkom obrazovanju Br. 165, Novo izdanje 1992.]

[ostali materijali: Citate, Dijagram, Tipovi demokracije/demokratije, Osnovni kurs 2: Razvoj demokracije/demokratije, teži pojmovi objašnjeni su u Glosaru]

[Početak stranice]        [Natrag na pregled]

Osnovne vrijednosti demokracije/demokratije

Dostojanstvo čovjeka i njegova sloboda

(...) Ono što bi mi danas trebali razumjeti pod pojmom demokracije/demokratije, iz čega se sastoji njena bit, sasvim je nejasno uprkos vrlo raširenoj uporabi/upotrebi pojma. Smatramo da je demokratija nešto što ima veze sa slobodom pojedinca i sa vladavinom naroda, ali nismo sigurni da li i kako se ovakva predstava demokracije/demokratije danas može ostvariti. Ono što se danas u svijetu označava kao demokratija i demokratično/demokratsko ima previše značenja koja se ponekad i kose. Dijelom je ta nejasnoća povezana sa činjenicom da se jedan pored drugog koriste različiti interpretatori demokracije/demokratije i njihove definicije ne obraćajući pažnju na činjenicu da oni potiču iz različitog doba i različitih društvenih uređenja i ne praveći razliku između jezgra demokratičnog/demokratskog razmišljanja i njenog ostvarenja u različitim vremenskim periodima i društvenim uređenjima. 
(...) Šta, dakle, demokratija ima sa formulom koja lijepo zvuči: Demokratija je vladavina naroda i proizilazi iz naroda? Ima li narod iz kojeg proizilazi sva vlast uopće šansu da odluke donosi politički kompetentno? Ili da podsjetimo na još jednu omiljenu (liberelnu) definiciju po kojoj je demokratija vladavina javnog mišljenja, pri čemu ono (javno mišljenje) treba da nastane u procesu racionalne diskusije? Da li se u našoj javnosti više uopće razumno argumentira ili se samo emocionalno agira i reagira? Šta je javno mišljenje po kojem bi se političari trebali orijentirati? Jesu li to rezultati demokracije/demokratije ili objavljena mišljenja i komentari koje partije i savezi treba da zastupaju u velikim novinama, na radiju i televiziji ili pred onima koji sjede pred televizorom?  

[Početak stranice]        [Natrag na pregled]

(...) Jednaka sloboda za sve građane je stalan zahtjev demokracije/demokratije. Današnje područje primjene klasične definicije demokracije/demokratije može se procijeniti po tome koliko sadašnje konkretne forme demokracije/demokratije date u definiciji mogu biti omogućene i ispoštovane. Da li nam historijska/povijesna pojava demokracije/demokratije i dalje može biti ideal moraće se odlučiti na osnovu onoga koliko se osnovnih vrijednosti demokracije/demokratije ispunilo, a koliko ne. 
Demokratija pri tome polazi od jedne određene slike čovjeka. Ljudi treba da budu slobodni, tj. da svoju ličnost obrazuju i razvijaju po sopstvenim odlukama. Iza toga stoji - da li sad hrišćanska/kršćanska ili ideološko-humanistička tvrdnja - da svaki čovjek ima svoje dostojanstvo koje ga čini osobenim i time ga razlikuje od životinje. 
(...) U politički rječnik prevedeno to znači, da svaka moć i vadavina treba da nađu svoje granice u nedodirljivom dostojanstvu svakog pojedinca. Moć i vlast principijelno trebaju kontrolu i ograničenja, i zbog toga se moraju zasnivati na činjenici da su prihvaćeni od onih koji su joj podređeni, pošto bi neograničena mogućnost korištenja dostojanstva i slobode mogla povrijediti pojedinca. Jer svaka, a posebno državna vlast i moć treba da služe cilju ostvarivanja i osiguranja mogućnosti i šansi za sve članove zajednice da vode slobodan i čovjeka dostojanstven život.  

[Početak stranice]        [Natrag na pregled]

Sloboda pri tome nije ništa apstraktno, nego znači konkretnu slobodu ličnog/osobnog uređenja života, slobodu religije i svijesti. Sloboda izbora zanimanja, slobodna mogućnost uređenja privatnog života, slobodno raspolaganje sopstvenom imovinom, sloboda i nepovredivost stana, sloboda poštanskog i telefonskog saobraćaja. Sloboda znači i osiguranje pred samovoljno provedenim hapšenjem i garanciju državno-pravnog postupka pred sudom, kao i kontrolu informacija, koje država prikuplja o pojedincu. 
(...) Ovdje spadaju i pravo na slobodno izražavanje mišljenja, sloboda štampe, sloboda okupljanja i udruživanja, pravo na jednako učešće u političkom/političkoj obrazovanju/naobrazbi u određenoj zajednici. Sva prava od kojih su ovdje navedena samo neka, moraju biti pretpostavka naobrazbi/obrazovanju političkih zajednica. Jezgro ovih sloboda, dostojanstvo čovjeka, ne daje država svakom pojedincu, nego ga garantira i priznaje kao neotuđivo i nepovredivo pravo svakog. Osigurati dostojanstvo svakog čovjeka je smisao svakog demokratičnog/demokratskog Ustava.  
Ono što se još mora napomenuti je da se slobode i prava pojedinca ne mogu provesti apsolutno, one moraju naći svoje granice u slobodama i pravima drugog pojedinca. 

[Početak stranice]        [Natrag na pregled]

(...) Tek kad se pred sobom ima ovakva slika čovjeka može se predstaviti i bit demokracije/demokratije. Demokratičnom/Demokratskom se može nazvati ona zajednica koja priznavanjem dostojanstva čovjeka kao posljednje i prve vrijednosti pojedinca ima za cilj da svim građanima na isti način osigura slobodu za razvoj njihove ličnosti i za odgovorno uređenje sopstvenog života, te stvori socijalne uslove/uvjete koji to omogućavaju. 
Demokratija stoga nije zbir formalno propisanih postupaka, nego je određena svojim sadržajnim ciljem, najvećom mogućom mjerom slobode koja se da ostvariti pod prisutnim historijskim/povijesnim i društvenim uvjetima/uslovima, razvijanjem samoodgovornosti i socijalne pravičnosti. 
(...) Demokratija postavlja postojanje pojedinca iznad onoga što ni u kom slučaju ne može biti stavljano na glasovanje/glasanje; tek na ovoj osnovi zajedničkog ubjeđenja uveden je princip odlučivanja većine o uređenju političke svakodnevnice. Samim tim demokratija nije vrijednosno neutralni postupak uređenja, nego politička forma koja se usmjerava ka razvijanju vrijednosti. 

[preuzeto iz: Waldemar Besson/Gotthard Jasper, Slika moderne demokracije/demokratije. Sastavni dijelovi slobodnog državnog uređenja, Bonn 1990.]